Jedan od najkomičnijih dijelova sinoćnje TV debate predsjednika dviju najjačih stranaka u Republici Hrvatskoj dogodio se u trenutku kada je Andrej Plenković Zoranu Milanoviću tko zna više zbog čega rekao da su si oni u SDP-u stvorili 'jako dobar acquis'. Plenković je to izrekao sarkastično i odmah je kratko preveo - da misli na stečevinu, ali to nije bilo ono što je u tom trenutku bilo komično. Komično je bilo to što je HDZ-ov odnedavni predsjednik zbog korištenja tog termina - acquis - svakome tko se ikada najpovršnije susreo s glavnim pojmovima Europske unije dao do znanja da je dobro izdrilani 'bruxelleski momak' kojemu glavom caruje petstotinjak EU termina, nad kojima pak premoćno caruje acquis communautaire - termin kojim se naziva pravna stečevina EU. I sad 'Plenky' ne može a da barem jednom u dva sata ne tresne neki takav izraz. Na francuskom, boktemazo! Ne može on samo reći: 'Ah, krasno vam je nasljeđe/stečevina/pozadina/većnešto u SDP-u'. A, ne. On mora reći acquis. Nije on tamo neka seljačina koja se valja po podu na Velesajmu, on je svjetski čovjek.

Da se ne bismo previše zavaravali, imao je i Zoran Milanović sličnih momenata. Upitan za mišljenje o proslavi u Srbu, s posprdnim je smiješkom na usnicama barem triput ponovio da je Srb 'pedeset kilometara od autoputa', i to je svaki put izgovorio tonom kao da u najmanju ruku živi u stanu s pogledom na Central Park i totalno mu je ispod časti čak i razmišljati o šumama i gorama gdje nema optičkih kabela i ivenata s cateringom. Kao, dajte, molim vas, ja sam dečko IZ CENTRA. Kakav Srb, kakvi bakrači? To je PEDESET KILOMETARA OD AUTOPUTA. Kao da se to ne može reći za više od pola Hrvatske.

Taj tip pokondirenog tikvizma prevladavao je cijelim sučeljavanjem - oba su se kandidata na svoj način nastojala predstaviti kao osobe miljama iznad uobičajene hrvatske političke retorike, a katkad i stvarnosti - i to samo po sebi možda i ne bi bilo toliko loše jer bi bilo zbilja grozno da su se prilagodili prosjeku biračkog tijela, kojebi za riječ acquis u najboljem slučaju pomislilo da je pogrešno akcentirano ime pjevača Parnog Valjka. Problem je jedino što iza tog 'mi smo fini dečki iz centra/Bruxellesa' baš i nema nekog 'mesa', i to se itekako čulo.

Prije svega, to glumatanje američkih debata, koje je zapravo zasluga HTV-a i Mislava Togonala, najmanje je nalikovalo američkoj debati na najvišem nivou, nego više nekoj vježbi debatnog kluba, gdje ni moderator ni sudionici ne uspijevaju do kraja držati konce u rukama, unatoč činjenici što su pitanja strukturirana kao da dvojica ambicioznih studenata polažu ispit, a ne kao da je riječ o dvojici visokih političara, odnosno državnika. Drugo, svaki je imao svoj stil maskiranja činjenice da nema pojma što će kada dođe na vlast - Milanović nabacivanjem brojčicama, stručnim izrazima i stavom ja-sam-stari-lisac-iskusnjara, a Plenković time što bi na svako pitanje krenuo u ep o Gilgamešu, odnosno o prapočelima i načelima Hrvatske demokratske zajednice. Do trenutka kada bi gledatelj shvatio da Milanović prilično nasumično barata ekonomskom terminologijom, a da Plenković nije rekao apsolutno ništa - oni su već bili na onome što ih je jedino zanimalo - onoga drugoga nastojali su prikazati kao neznalicu. Na finjaka, ofkors.

Pritom mi je posebno zanimljiva bila uloga Hrvatske televizije. Mislav Togonal vrlo se brzo iz novinara pretvorio u redara koji mjeri koliko je tko potrošio vremena - što je u redu, ali mu ne bi trebao biti jedini posao, a s pitanjima je nastupao kao da s njima nema nikakve veze nego ih samo čita jer nekih ozbiljnijih potpitanja ni izazivanja kandidata na dodatna objašnjenja nije bilo. Drugim riječima rečeno, Togonal se vrlo brzo praktički povukao iz debate i postao tek linijski sudac koji pazi na to da 'natjecatelji' poštuju pravila igre.

Na kraju mu čak nije uspjelo ni to. Oba su sudionika debate, naime, debelo prekoračivala zadano vrijeme i, da stvar bude još gora, cijela je emisija trajala mnogo dulje nego što je trebala, bez ikakve sumnje dobar dio gledatelja odašiljući u carstvo snova ili na druge kanale. Pribroji li se tome i hipnotički učinak sporo rotirajuće crveno-plave kvadratičaste pozadine iza kandidata, gnjavaža je bila zajamčena. Pritom, kad smo već kod HTV-a, valja se malo i nasmijati njihovoj poslovičnoj agilnosti i brzini, zbog koje je analiza debate u njihovu programu tek danas oko podneva.

(Važna naknadna napomena: HTV je, kako sam obaviještena, ipak imao izvješće i kratku analizu debate u Dnevniku 3, odmah nakon same debate. No s obzirom na činjenicu da su tijekom same debate najavljivali da će analiza biti tek sutradan poslije podneva, a nisu se potrudili najaviti da će već u Dnevniku 3 imati gošću koja će komentirati debatu, to je vjerojatno i mnogim drugim gledateljima promaklo.)

Naravno, nitko SIGURNO nije promijenio mišljenje niti donio glasačku odluku na temelju sinoćnje debate. Domaćem biračkom tijelu to i nije u prirodi - već je odavno odabralo strane na temelju svjetonazora i specifičnog - da se izrazim kao Plenković - acquisa sredine u kojoj živi, a i jedna debata u trinaest godina, kakva god bila, puno je premalo za bilo kakvu političku edukaciju građana i birača. Sinoćnja je debata poslužila samo tome da danas svatko hvali svojeg trkača, da se procjenjuje tko je bio bolji govornik, kome je bolje stajalo odijelo, tko je izrekao više podataka, a tko se nastojao više ulagivati ovim ili onim društvenim 'silama' te tko je u očima malograđanskih glasača ispao 'veći gospodin'. Eh, da, i tome da se HTV-ovci mogu praviti važni kako su važan činitelj demokratske i medijske kulture u Hrvata.

Kad nam zemlja i njezini građani ne bi bili u takvom stanju da je to neukusno izreći, moglo bi se zaključiti da je sinoćnja debata zapravo bila ljetni predah od laganih ljetnih sadržaja. Predizborna zabava za ovisnike o hrvatskom političkom kaosu. S tim da, kada kažem 'zabava' zapravo mislim 'rubno podnošljivo preseravanje'. Pardon - pristojan dijalog fine europske gospode u zemlji u kojoj su europski standardi i dalje tek šminka i Disneyland. Nadam se samo da nam neće previše naplatiti tu vožnju na (ne osobito maštovitom i šarenom) vrtuljku.