Snimiti zanimljivu dramu s minimalnim sredstvima – jednim glumcem, jednom uvijek te istom scenografijom i to nimalo inspirativnom 'rupom' u kamenu – uistinu je zahtjevan zadatak koji je Danny Boyle (Trainspotting, Milijunaš s ulice) odradio i više nego solidno.

Film je nastao prema istinitoj priči o američkom planinaru i avanturistu Aronu Ralstonu, koji se nakon radnog tjedna sam, bez da ikome iz svoje bliže okolice otkrije gdje ide, zaputi na planinarenje u kanjon Blue John u Utahu. Dok istinski uživa u prekrasnom okruženju i naizgled nesavladivim preprekama, nevjerojatnim oblicima koje je priroda stvorila u kamenu i bistrim jezerima skrivenima pod debelim naslagama stijenja, pod iskusnim se Aronom odvali komad stijene i on ostane zarobljen u uskom usjeku, ruke pričepljene masivnim kamenom. Bez mobitela, bez ikoga u blizini, živ zakopan u stijeni, bez hrane, bez vode punih pet dana, šanse za Aaronovu svijetlu budućnost svakom su minutom sve manje i manje, no njegova želja da opstane toliko je jaka da je spreman učiniti apsolutno sve kako bi se održao na životu. Fascinantna je to priča o snazi ljudskog tijela i psihe, o ljudskoj sposobnosti da se prilagodi nemogućim uvjetima i da čak iz bezizgledne situacije izađe kao pobjednik.

Dramatične avanture alpinista koji drsko izazivaju prirodu testirajući vlastitu izdržljivost u pravilu služe kao temelj za fascinantne priče o trijumfu čovjeka nad prirodom. Vješti redatelji iz ponuđenoga itekako znaju izvući uzbudljivo djelo – ne tako davni primjer bio je sjajni dokumentarac Kevina MacDonalda 'Touching The Void' o umalo smtronosnoj avanturi dvojice alpinista Joea Simpsona i Simona Yatesa koji su jedva preživjeli uspon na peruanske Ande - a i Boyle se prilično dobro snašao (inače,  na projektu je radila ista ekipa kao i na 'Milijunašu s ulice' – koscenarist Simon Beaufoy, snimatelj Anthony Dod Mantle i skladatelj A. R. Rahman).

U tome mu je svakako pomogao odličan glumački izbor. Naime, glavni glumac James Franco odigrao je ulogu života, fizički se za nju transformirao (smršavio je 20-ak kilograma), a njegova uvjerljiva interpretacija nije promakla ni članovima Američke filmske akademije koja ga je nominirala za Oscara; film je skupio još pet nominacija uključujući i onaj za najbolji dugometražni igrani film.

Ovaj, kako je netko duhovito primijetio, 'akcijski film o tipu koji se ne može pomaknuti' u potpunosti prikazuje Aronovu perspektivu ne štedeći publiku od uistinu mučnih prozora koji su ponekog gledatelja već otjerali iz kina (po neke su u Velikoj Britaniji dolazila i kola hitne pomoći), čijem efektu strave doprinosi njihova realističnost te spoznaja da ne samo da su nastali prema istinitom događaju, neko za glavnog junaka nije bilo drugog izlaza.

Dobrom dojmu doprinosi i efektna kamera pa film obiluje spektakularnim prizorima divlje prirode.