Već u prvih pet godina postojanja filma snimljeno je čak šest filmova o Isusu. U svojih više od stotinu godina, filmska industrija ponudila je brojna djela o Sinu Božjem, no tek nekolicina filmskih Isusa na nas je ostavila trajan utisak
Ne može se tvrditi ni za jednu interpretaciju Isusova života da je u potpunosti vjerna stvarnim događajima, naposljetku i u Svetom pismu zbog tog razloga postoje četiri evanđelja. Svako od njih oslikava jedinstveni portret Spasitelja i naglašava drukčije aspekte njegova postojanja. Slično tome, filmovi nam od svog početka pomažu da sagledamo više dijelova priče o Isusu.
Iako je brojno svećenstvo osuđivalo filmske interpretacije Isusova života, pogotovo kontroverzne naslove poput 'Pasije' Mela Gibsona, Crkva ipak odobrava takve filmove. Zašto? Odgovor je jednostavan – više je ljudi pogledalo Gibsonovu 'Pasiju' nego što je pročitalo Sveto pismo. Poput misionara koji su u prošlosti širili Radosnu vijest zabitima Amazone, danas to čine filmovi na puno lakši način šireći je daleko većem broju ljudi.
Filmaši poznaju moć vizualnog uprizorenja na ljudsku psihu te su svjesni da će nam najlakše prenijeti biblijsku tematiku jednostavnim trikom – glumcem snažne karizme koji izgledom odgovara opće prihvaćenom liku Isusa kakvog poznaju zapadnjaci.
Jedan od prvih glumaca koji je sa zapaženim uspjehom utjelovio Isusa bio je H. B. Warner u DeMilleovom 'Kralju nad kraljevima' davne 1927. još u eri nijemog filma. Ovo pomalo nadnaravno djelo bilo je toliki hit da se ni jedan holivudski studio više od trideset godina nije usudio snimiti novi film o životu Isusa.
Interesantno je da je upravo remake'Kralja nad kraljevima' iz 1961. nastavio trend filmova o Isusu, a naslovnu ulogu dobio je Jeffrey Hunter. Kao i danas, kontroverze su bile neizbježne.
Prije premijere publika je bila nezadovoljna izborom glavnog glumca budući da je uloga ponuđena tada znatno popularnijem Richardu Burtonu. Usto, scena raspeća morala se nakon pretpremijere ponovo snimiti jer su publiku vrijeđala Isusova maljava prsa.
No unatoč prvobitnim kontroverzama, film je oduševio publiku koja je Jeffreya Huntera najedanput prihvatila kao glumca rođenog za ulogu Isusa.
Čak i danas velik broj gledatelja veže lik filmskog Isusa upravo uz Jeffreya Huntera. Nažalost, time je Hunterova karijera bila zapečaćena. Iako je otad odigrao preko trideset uloga, ostao je zapamćen po toj jednoj, najvećoj.
Jedan od rijetkih glumaca koji su se uzdigli nakon 'najveće uloge u životu' je Max von Sydow. Utjelovio je Isusa u 'Najvećoj priči ikad ispričanoj' iz 1965. nakon što je ulogu ponovo odbio, pogađate, Richard Burton.
Snimanje ovog biblijskog spektakla također nije prošlo glatko. Direktor fotografije William C. Mellor pretrpio je srčani udar od kojeg je umro za vrijeme snimanja, a nakon toga je set zatrpala snježna mećava kakvu Arizona, u kojoj je film sniman, nije vidjela desetljećima. Svećenstvo spremno na kritiku odmah je taj događaj protumačilo kao 'upozorenje s neba'.
No unatoč zlogukim predskazanjima, film je zaradio pet nominacija za Oscara, a publika je Maxa von Sydowa kao Isusa naprosto obožavala.
Upravo je njegova gluma istaknuta kao najveća vrijednost filma, a za razliku od Huntera, von Sydowova karijera od tada se uzdigla do zvjezdanog statusa.
Dvanaest godina kasnije, na filmskom platnu pojavio se novi karizmatični Isus. Robert Powell, britanski glumac kojeg smo navikli gledati u kriminalističkim serijama, pojavio se kao Spasitelj u 'Isusu iz Nazareta' Franca Zeffirellija.
Glumac prodornih plavih očiju hipnotički je držao publiku prikovanu za filmsko platno koristeći se malim trikom. Naime, Zeffirellijev Isus ne trepće.
Posebna šminka oko očiju pridodana činjenici da Powell u cijelom filmu trepne svega jednom daje njegovu liku nadnaravnu auru.
Sličnim trikom poslužio se i Willem Defoe kao Isus u Scorseseovom 'Posljednjem Kristovom iskušenju'.
Osim što nije treptao, Defoe je prekomjerno koristio kapi za proširivanje zjenica kako bi stvorio nadnaravni dojam svog lika. Za nagradu je dobio tri dana privremenog sljepila, no žrtva se isplatila budući da je njegovo uprizorenje Isusa također jedno od najzapamćenijih.
Ipak, Defoeovu izvedbu zasjenilo je negodovanje publike. Britanska televizija je nakon TV premijere zabilježila rekordan broj poziva nezadovoljnih gledatelja.
Žalili su se na bogohulni prikaz Isusa, ponajviše zbog prikaza njegovog golog tijela za vrijeme raspeća. Podjednako je negodovala i američka javnost, što je filmu priskrbilo šesto mjesto na ljestvici najkontroverznijih filmova u povijesti.
No nijedan film o Isusu nije izazvao toliku buru kao 'Pasija' Mela Gibsona, a pretekao je i 'Posljednje Kristovo iskušenje' zasjevši na prvo mjesto ljestvice najkontroverznijih filmova.
Istovremeno, brojni gledatelji smatraju Jamesa Caviezela najboljim filmskim Isusom, možda zbog toga što je kroz svo prikazano nasilje teško ne suosjećati s njime.
Teško je objektivno donijeti takvu presudu, ali svakako je od svih spomenutih glumaca tu titulu najviše zaslužio.
Naime, za vrijeme snimanja scene bičevanja, bič ga je slučajno dvaput dohvatio ostavivši mu na leđima podsjetnik u obliku tridesetak centimetara dugog ožiljka.
No to je bio tek početak muke. Dok je snimao scenu križnog puta, 65 kila težak križ pao mu je na rame i iščašio ga, što je vidljivo u samom filmu budući da je scena zadržana.
Na kraju njegova osobnog križnog puta, za vrijeme snimanja scene raspeća preživio je udar munje.
Ne propustite:
