Najčešći je argument protiv regularnosti Eurosonga da tu nije riječ o pjesmama, već o tome koja zemlja, najčešće iz Istočne Europe, ima najveći broj prijateljskih susjeda.

Istina: u posljednjem desetljeću pobjednici su bili iz Švedske, Azerbajdžana, Njemačke, Norveške, Rusije, Srbije, Finske, Grčke, Ukrajine i Turske – što pokazuje prilično ravnomjernu pokrivenost Europe.

Drugi mit – svi glasaju za susjede

Taj mit dijelom stoji, ali ne u potpunosti. Istina je da Grčka po definiciji najviše bodova daje Cipru, a Bosna i Hercegovina Hrvatskoj, ali tu nema puno veze s nerazumnom lojalnošću, već sa sličnim kulturnim miljeom.

Istina: velika zvijezda u Švedskoj vjerojatno je zvijezda u Norveškoj, a popularne melodije iz Litve sigurno se čuju na letonskim radiostanicama. Jednostavna računica kaže kako među 40 zemalja koje glasaju, nijedna nema dovoljno susjeda za trijumf samo zbog lokacije. Na kraju dana uvijek pobijedi pjesma koja se svidi najvećem broju gledatelja.

Treći mit – sve je u scenskom nastupu

Dobra scenografija, kostimografija ili koreografija može pomoći u predstavljanju pjesme i njezinoj pamtljivosti, ali ako se sama melodija ne istakne, najčešće neće stići daleko.

Istina: prošle godine su babuške, o kojima se toliko pričalo, izgubile od Šveđanke Loreen čiji se 'trik' sastojao u tome da sama stoji na sceni i odlično pjeva dobru, modernu pop pjesmu.

Četvrti mit – sve pjesme su očajne

To je u potpunosti stvar osobnog ukusa, no raznolikost glazbenih stilova dovodi u putanje svakoga tko se smatra osobom otvorenog uma, a tko kaže da šou nema nikakvu vrijednost.

Istina: gdje i kad ćete inače na jednom mjestu čuti hrvatsku klapu, francuski blues, crnogorski ras, norveški elektro i makedonsku romsku glazbu? Naćulite uči, slušajte bez predrasuda i možda ćete se ugodno iznenaditi.