Goya u Španjolskoj predstavlja nacionalnu filmsku nagradu, svojevrsni španjolski Oscar, a  film 'Ćelilja 211' osvojio ih je gotovo sve te se može smatrati najboljim španjolskim filmom  2009. godine. Bez obzira na slabašnu prijašnju filmografiju, redatelj Daniel Monzón osvojio je 'kipić' za najboljeg redatelja, a isto tako su uslijedile nagrade za najbolji film i glumca. Je li ovo uistinu tako dobar film ili su nagrade Goya podložne preuveličavanju kao i Oscar?

'Ćelija 211' svakako nije loš film, ali nije ni toliko dobar kao što bi se dalo zaključiti na temelju mnogobrojnih osvojenih nagrada Goya. Osnovni problem filma je slabo razrađena motivacija glavnoga lika, odnosno njegovih osjećaja prema trudnoj ženi. Naime, radnja filma je posjet Juana Olivera (Alberto Ammann) zatvoru gdje bi trebao početi raditi za par dana, no nedužni obilazak uskoro se pretvara u borbu za život zbog neočekivane pobune zatvorenika pod vodstvom okrutnog Malamadrea (Luis Tosar). Juan se lukavo predstavlja kao novi zatvorenik i uspješno infiltrira u skupinu. Situacija se dodatno komplicira jer Malamadre kao taoce drži tri baskijska terorista, pa pobuna postaje pitanje državnih interesa. Unutar ovoga kaosa, razvija se čudan prijateljski odnos između Juana i Malamadrea, te, paralelno, Juanova postepena moralna degradacija. Kao što je već spomenuto, slabi prikaz Juanove posvete vlastitoj ženi umanjuju uvjerljivost njegovog moralnog pada, kao i uvjerljivost cijele radnje. Isto tako, sporedni likovi ne razvijaju se dovoljno.

Zapravo 'Ćelija 211' djeluje kao kompleksniji pilot nekoć popularne HBO-ove serije 'Oz', s likovima i pričama koje bi uz više vremena zasigurno bolje funkcionirale. No bez obzira na mane, mnogo je pozitivnih strana koje ovaj film čine mnogo boljim od većine modernih holivudskih projekata. Režija je uistinu vrhunska, kao i montaža. Relativno mali budžet od tri i pol milijuna eura, Monzón svojim vještim kadriranjem sjajno skriva, pogotovo jer voli obratiti pozornost na detalje i reakcije likova. Glavni glumci imaju karizmu kojom znatno poboljšavaju ukupan dojam, pogotovo Luis Tosar koji je i dobio Goyu za ovaj film. Pohvalno je i stalno građenje napetosti, koje počinje već unutar prvih 10 minuta i od tada ne popušta, pružajući osjećaj nesigurnosti i tjeskobe.

Zaključno, 'Ćelija 211' može se preporučiti svim ljubiteljima žanra. Bez obzira na neke zaokrete u radnji koje je teško 'progutati' zbog neuvjerljivosti te nedostatke kod mnogih likova, ovo je film koji je gotovo stalno napeta vožnja gdje se scenaristi ne boje postaviti gledatelju razna moralna pitanja. Možda nezasluženo obasut nagradama, ali svakako kvalitetan i zanimljiv europski uradak koji se može preporučiti.