Svemir zagrebačke kantautorice Zvonke Obajdin ispunjen je glazbom koju piše i izvodi od 2009, u početku kao samostalna izvođačica, a od 2011. i kao frontwoman vlastitog benda, spajajući utjecaje koji dolaze iz akustike, folka i bluesa te punokrvnih gitarističkih bendova poput Beatlesa, Buzzcocksa ili Smithsa

Prva postava benda imala je samo dva stalna člana – Zvonku na akustičnoj gitari i vokalu i Roberta Kanizsaija na električnoj gitari, no to je bilo dovoljno da u jesen 2012. izdaju svoj prvi album, jednostavno nazvan 'Svemir' koji je naišao na sjajan feedback.  

Upravo u vrijeme izlaska tog prvog albuma, Robert izlazi iz benda i okuplja se nova postava čime bend postaje klasična rock četvorka: Matko Boršić na bubnjevima, San Mikulec na bas gitari i pratećim vokalima, Aleksandra Dokmanović na električnoj gitari, Zvonka uz pjevanje kombinira akustičnu ili također električnu gitaru i klavir. U ovoj postavi Svemir djeluje već dvije godine, a ove godine im je izašao drugi album 'Tako jako'.

Predstavite nam Svemir u kratkim crtama.
Svemir je četveročlani bend iz Zagreba koji postoji od 2011. i koji je prije nekoliko tjedana u vlastitom izdanju predstavio svoj drugi album pod imenom 'Tako jako'. Najbolje ćemo se predstaviti svojom glazbom, pa taj album (kao i prvi, iz 2012.), možete besplatno skinuti s naše bandcamp stranice https://svemir.bandcamp.com/

Tko su vam uzori?
Svatko od nas četvoro ima drugačije glazbene uzore. Što se tiče mene osobno, teško je izdvojiti samo nekoliko uzora u oceanu glazbe koja me dotakla, no ako bih trebala istaknuti samo jedan uzor, kao autorica ali i kao netko tko vodi bend, to je možda je najviše Neil Young i njegov Crazy Horse

356735, 356656, 356377, 356485Kako biste opisali svoju glazbu?
Lirična je, emotivna i strastvena, čak i kad je melankolična. 

Kako je nastao aktualni album? Koliko dugo ste radili na njemu?
Pjesme za album 'Tako jako' pripremali smo skoro dvije godine, a snimali tokom proljeća i ljeta ove godine u studiju 'Radost!', koji vode naši prijatelji Dino Kraljeta i Dimitrij Petrović. To je bilo jedno predivno iskustvo, jer smo radili u frendovskoj i kreativnoj atmosferi.

Gdje pronalazite inspiraciju za glazbu? Što su teme vaših pjesama?
Inspiraciju pronalazim u svom unutrašnjem emotivnom svijetu, u prirodi oko sebe, ili u tuđim pjesmama, knjigama ili drugim djelima koja me se dojme i pokrenu taj neki kreativni okidač u meni.

U posljednje vrijeme pojavilo se mnogo domaćih kantautorica. Koga biste posebno izdvojili?
Nabrojat ću nekoliko regionalnih ženskih autorica čiji rad cijenim i pratim, iako i među dečkima ima fantastičnih autora, ali kad već pitate za cure: Nina Romić, Anita Iličić, Dunja Ercegović tj. Lovely Quinces, Ana Ćurćin, Ivana Picek, Sara Renar, Katarina Juvančić, Irena Žilić, Ika (Ivana Smolović)... ima ih još, uvijek je nezahvalno nabrajati, koga kod izostavim, žao mi je.

Koji Vam se koncert posebno urezao u sjećanje i zbog čega?
Možda najviše nastup na Jelen Demofestu u Banjaluci jer nikada prije, a za sada niti kasnije, nismo svirali na većem stageu niti pred četveroznamenkastim brojem ljudi.
Osim toga jedan od najdražih nastupa bio mi je i u malom zagrebačkom klubu Booksa u sklopu programa Škrabica, zbog divne atmosfere i publike.

Što mislite o domaćoj estradi općenito?
Estradu ne pratim, a koliko mogu opaziti iz slučajnih dodira s njom, rekla bih da prati generalno propadanje duha i kulture u Hrvatskoj u kojoj, umjesto kozmopolitizma i tolerancije, bujaju primitivizam i nazadnjaštvo.