Hauser je napravio nemoguće i u manje od godinu dana objavio čak tri albuma u Hrvatskoj. I dok s projektom 2 Cellos osvaja svjetsko tržište, a s Urbanom njegovu publiku, s Oliverom je ostvario nevjerojatnu simbiozu naglasivši svojim violončelom svu izražajnost njegove emotivne interpretacije i dajući njegovim pjesmama jedan sasvim nov, predivan život
Po svemu sudeći, glazbene će škole u jesen sljedeće godine biti zatrpane učenicima koji bi željeli naučiti svirati violončelo, jer Huser ne prestaje objavljivati nove albume promovirajući svoj instrument kao trenutno najpoželjnije glazbalo za izražavanje emocija. Šalu na stranu, Hauser je virtuoz svog instrumenta koji je odrastao uz pjesme Olivera Dragojevića i napokon došao u priliku da ostvari dugo priželjkivanu suradnju s njim. Na svu sreću, želja mu se ispunila. Iako mu je to bez sumnje bilo veliko zadovoljstvo, daleko je veće zadovoljstvo slušati produkt njihove suradnje i uživati u glazbi koju su stvorili.
Hauser je u svakoj od devet pjesama kao u nekom emotivnom zanosu svog instrumenta, savršeno poznavajući emotivni naboj Oliverovih pjesama i gađajući svojim aranžmanima upravo tamo gdje treba da pojača emocije pojedinih stihova. Pritom Oliverova vokalna interpretacija zvuči fascinantno. Istovremeno, njegovo 'pojačanje' na klaviru daje dodatni začin interpretaciji i briše, ali na momente i pojačava, hladnoću emocija čineći konačnu sliku savršenom. Da bilo tko odluči dodati ili oduzeti nešto tim aranžmanima, izbrisao bi taj nevjerojatan fluid te snagu emocija i interpretacije dvojice vrhunskih umjetnika.
Iako je teško izdvojiti najbolju novu verziju među devet 'klasika', možda najemotivnija je 'Tristeca', u kojoj je Oliverovu interpretaciju i svu bol stihova Hauser doista savršeno aranžirao, dajući pjevaču prostor da naglasi svu emotivnost te pjesme. Divno! Još se jedna dimenzija Hauserovim aranžmanima otvorila na ovom albumu, a to je Oliver izvan estradnog pop izraza, ogoljen do sirove interpretacije koja je jednako snažna kao i Hauserovo violončelo. Ravnopravan izraz dvojice umjetnika koji su se, bez sumnje, sjajno našli.
Možda bi ova suradnja oduševila i brojne poklonike jednog barda šansone poput Brune Contija, na kojega na momente podsjećaju neki aranžmani, pa bi njihova matična diskografska kuća, kao uostalom i Oliver i Hauser, mogla razmisliti o tome da pokuša promovirati ovo izdanje u Italiji.
Neočekivano divno diskografsko ostvarenje, s nevjerojatnom količinom emocija i mediteranskim štihom, koje komotno može stajati na samom vrhu europske šansonijerske scene, gdje, uostalom, i pripada.
Ocjena: 9/10
Izdavač: Aquarius Records
