Da je netko prije samo pet godina prognozirao takav rasplet u karijeri Robbieja Williamsa i njegovog nekadašnjeg benda, Take Thata, proglasili bi ga u najmanju ruku neozbiljnim. Kada je Take That nakon propalih solo karijera - a najviše je bolio debakl Garyja Barlowa, glavnog autora u bendu i svojedobnog laureata najprestižnije autorske nagrade Ivor Novello - 2005. sramežljivo najavio ponovno okupljanje, Robbiejeva karijera bila je u punom zamahu. Dvije godine prije se, doduše, razišao s dugogodišnjim koautorom Guyem Chambersom i za mnoge je već sama ta činjenica značila početak pada. No prvi album bez Chambersa (a sa Stephenom Duffyjem u njegovoj ulozi) - 'Intensive Care' iz 2005 - bio je redovniRW blockbuster, prepun jakih singlova i sjajnih, duhovitih tekstova. S druge strane, dotadašnji najveći solo uspjeh ostatka Take Thata bila je pobjeda Marka Owena u 'Celebrity Big Brotheru'. Niti 12 mjeseci poslije, Robbie, iz do danas neobjašnjenih razloga, objavljuje grozni grime/cockney-rap/electro eksperiment 'Rudebox', koji je gotovo uspio upropastiti sve što je dotad postigao i od čije se propasti do danas nije sasvim oporavio.

S druge strane, Take That je objavio 'Beautiful World' i iznenada se silovito vratio u A ligu, doduše ne izvan Velike Britanije, ali zato u domovini vrlo brzo postaje veći nego što je bio u najslavnijim danima s početka 90-ih. Turneje su mu rasprodane, pogotovo spektakularna 'The Circus Live', najbrže prodavana turneja u britanskoj povijesti, koja je kulminirala u ljeto 2009. s pet uzastopnih Old Trafforda i četiri Wembleyja, a predgrupa je bila Lady Gaga. I tako je iznenada Take That na konju, Robbie na dnu, a činjenica da su i 'Rudebox' i 'Beautiful World' na kraju završili na oko tri milijuna prodanih primjeraka svaki nikoga nije više zanimala.

Robbie se lani vratio relativno uspješnim 'Reality Killed The Video Star', no je već postalo bjelodano da su najbolji dani daleko iza njega. I nakon 15 godina 'zimskih uvjeta' u odnosima Robbieja i njegovih bivših frendova, ljetos je ljubav ponovo procvjetala i odbjegli sin vratio se u staro jato. Za početak je s Barlowom objavio sjajan, podjednako ironičan i melodramatičan autobiografski singl o ponovno pronađenom prijateljstvu, 'Shame', u kojem su jedan drugome rekli manje-više sve što su imali, a uslijedio je i videospot, duhovita parafraza 'Planine Brokeback'.

'Shame' otvara i ovu bogatu retrospektivu Robbiejeve karijere, koja na dva diska donosi sve njegove singlove (njih 38), a na trećem, bonus disku, nalazi se 18 odabranih B strana (od kojih nekoliko zaista sjajnih – 'Don't Say No', 'The Postcard', 'Often'). Stvari su posložene kronološki, od najnovije prema najstarijoj, i tako se najbolje vide sva mane i vrline njegova solo opusa. Počelo je škripavo i neobećavajuće, s nekoliko osrednjih kvazi britpop singlova 1997, no onda se dogodio 'Angels' (koji je koincidirao sa smrću i sprovodom Lady Di), koji mu je dao krila i golemo samopouzdanje, koje ga nije napustilo do danas. Nevjerojatan niz sjajnih singlova i solidnih albuma na prelasku milenija učinili su Robbieja globalnim superstarom. OK, izuzevši Ameriku, no zar nije divno biti prebogat i preslavan i svoju ogromnu lovu trošiti u L.A.-u gdje te nitko ne prepoznaje, a gdje se Robbie preselio prije nekoliko godina.

Dok je bio najplodniji, Robbie je bio i u vrhuncu forme – cca 1998-2005, razdoblje je u kojem je objavio četiri studijska albuma, jedan s obradama, jedan 'živi' i jedan best of. U tom periodu je, osim bezbroj sjajnih singlova ('Road To Mandalay', 'Feel', 'No Regrets', 'Supreme'...), imao i izvrsnih stvari na svojim albumima, pogotovo 'klasicima', 'Sing When You're Winning' ('Better Man', 'Singing For The Lonely') iz 2000. i 'Escapology' ('Me And My Monkey', 'Monsoon') iz 2002. Možda je o tom nevjerojatno kreativnom razdoblju dovoljno reći da postoji i određeni broj solidnih B strana i rariteta koji nisu upali među ovdje odabrane.

Najbolje Robbiejeve stvari zaista su nastale u suradnji s Guyem Chambersom, no sada, u novom/starom bendu prvi put radi s Barlowom (kad je bio u bendu, nije imao autorskih doprinosa – plaćali su ga da pleše i povremeno nešto otpjeva), što je odlična vijest za obojicu. Pompozni, slavodobitni najavni singl 'The Flood' ponovo kompletnog Take Thata već se zavrtio, a u studenom izlazi album 'Progress' koji je producirao super vrući Stuart Price (The Killers, Madonna, Scissor Sisters...), što obećava pomak prema modernoj elektronici. Ako se sve to čini kao previše buke i hypea oko jednog ipak boy banda, možda treba spomenuti i da je magazin Q, najutjecajnija rock tiskovina s ove strane Atlantika, u svom sljedećem broju (prosinac 2010) stavio bend na naslovnicu, posvetivši mu velik tekst i glavni intervju, usput proglasivši njegovo ponovno okupljanje glazbenim događajem br.1 u Britaniji ove godine

Robbie će se jednom vjerojatno vratiti solo karijeri (tek mu je 36), no hoće li ikada više dosegnuti ovakve visine, veliko je pitanje. Bolja polovica stvari na ovoj kolekciji hrpaje čiste pop perfekcije, nedostižna za bilo kojeg suvremenog aspiranta, no možda se pokaže nedostižnom i za samog Robbieja, jednom kad mu ponovo dosadi s još četvoricom frajera dijeliti stadionsku pozornicu na kojoj je odavno navikao biti u prvom planu...

OCJENA: 8,5 /10

IZDAVAČ: VIRGIN / DALLAS