Premda to ne bismo trebali raditi jer je riječ i o dva različita događaja, a bogami i o dva različita vremena - tijekom prijenosa otvaranja Europskih sveučilišnih igara sinoć na HTV-u 2 stalno su mi se u glavi vrtjele usporedbe s otvaranjem Univerzijade 1987. Rekoh već - takva je usporedba nepoštena, čak i pomalo nelogična, ali moje odupiranje takvome razmišljanju stalno su minirali i organizatori ovoga otvaranja, koji su svako malo spominjali Univerzijadu 1987., pa i među nosače zastave igara uvrstili brojne ljude koji su se istakli angažmanom baš na tim igrama, održanim prije 29 godina u Zagrebu. Čak ih je i premijer uvrstio u svoj govor, tvrdeći, doduše, da su ove igre veće od Univerzijade. Tu je tvrdnju utemeljio na podacima o broju sudionika i sličnim statistikama pa nema razloga da se u to sumnja. No usporedba dojmova s otvaranja debelo je išla na štetu jučerašnjem događaju.

Sad, da me se ne bi pogrešno shvatilo ili nazvalo vječitim zanovijetalom koje ni u čemu ne vidi ništa pozitivno, bilo je i na jučerašnjem otvaranju jako dobrih momenata. Osobno me najviše oduševila glazba - originalna, vesela, s izvođačima koji nisu - kao što je u takvim prigodama i prečesto slučaj - djelovali kao da su na prisilnom radu ili kao da ih je protokolarna policija na silu ugurala u neudobnu svečanu odjeću, nego su se iskreno radovali onome što čine, nasmijani čak i dok su kisnuli. Ni plesačice na uzdignutim kockama na travnjaku nisu bile loše - dobro su se uklapale u svemirsku atmosferu i, ako nešto nisam krivo protumačila, svojim pokretima nerijetko bile u simboličkom skladu s time što obilježavaju sportsku manifestaciju. Sve u svemu, glazbenici i plesači - super.

Ali sve ostalo? Ne znam. Kula babilonska u scenografiji izgledala je kao nešto rashodovano iz 'Sedme noći' ili već neke zabavnoglazbene emisije devedesetih, svemirci koji su pratili delegacije u mimohodu kao likovi iz 'Turbo Limach Showa' - dakle, također iz devedesetih, a na devedesete je, ruku na srce, podsjećala i počasna loža, no nećemo sada o ideološkim traumama. Mimo glazbe, koja je zvučala svjetski, većina je ostalih elemenata otvaranja djelovala pomalo provincijski. Možda je tako i bolje jer taj dojam najvjerojatnije potječe iz nedostatka novca, a koliko bi u postojećoj situaciji bilo mudro trošiti lovu na spektakle koji bi se uzdigli uz bok onome iz 1987. - zaključit ćete i sami. Ne bi bilo.

Jedan, međutim, element koji nema veze s novcem i spektaklima bio je povezan s televizijskim prijenosom. Konkretno, mislim na odabir Mirka Fodora kao jednog od komentatora otvaranja igara. Uz njega je priredbu komentirala i jedna njegova mlađahna kolegica, nisam joj nažalost zapamtila ime, ali mislim da bi bilo bolje da je ostala sama i to odradila bez Fodora. Jer Fodor je bio... Fodor. Kao i uvijek, u neprekidnom grču da ispadne frajer i, još gore, da ispadne duhovit, dominirao je zvučnom podlogom i ispadao naporan ko ljetna sparina. Čovjek se zaista morao zapitati po kojem je kriteriju odabran za taj prijenos. Je li sportski novinar? Sportaš? Student? Sveučilišni profesor? AKADEMIK I PROSVJETITELJ? Nije! Voditelj je specijaliziran za zabavne i mozaičke emisije (koje mu, doduše, isto idu tako da se već godinama pitam zašto se ne povuče u uredničku fotelju i prestane gnjaviti ovaj napaćen narod), a još je k tome i sredovječan gospodin koji je pola mimohoda na otvaranju igara za mlade ljude davio gledateljstvo svojim prisjećanjima na sportaše i ine legende pojedinih država koje su bile aktualne sredinom osamdesetih. Nije zato baš pretjerano jasno zašto su ga na HTV-u odabrali da komentira prijenos tog otvaranja, ali odluke HTV-a u zadnje vrijeme tako i onako nisu jasne ni bogu jokinom pa kako bi tek bile meni.

Kako god bilo, igre su otvorene, Fodor je ugnjavio gledateljstvo svojom šarmantnom personom vicmahera sa seoskog sajma, počasna loža zažmiknula je grud uz himnu, veseli su pjevači, plesači i glazbenici pod kišom ostavili srce na terenu, a usporedba s Univerzijadom iz 1987. svima nam je u glavi ostavila dojam da danas i na takvim manifestacijama živimo niže, sporije i slabije.

436144,436016,435915,435564