Što pripremate za prvi otvoreni zagrebački koncert? Koliko će se program koncerta razlikovati od ostalih koncerata? Koliko često uopće mijenjate, prilagođavate repertoar?
Pošto je to prvi samostalni koncert u Zagrebu, ali kao i za svaki drugi koncert bilo gdje, nastojat ćemo tehnički biti najbolje mogući. Zagreb se svakako izdvaja malo iznad ostalih tako da će tehnika koju budemo koristili za taj nastup biti trenutno najbolja koju smo mi upoznali, dakle razglas, rasvjeta, pozornica, pirotehnika, itd., jer mislimo da smo nakon ovih godina vjernog služenja glazbi i zaslužili. Naravno, publika i kritika će reći svoje o tome, ali spremni smo i za ovaj izazov. Sam program će biti malo izmijenjen u odnosu na uobičajene nastupe, dakle repertoar će biti izmijenjen i dodat ćemo i nekoliko pjesama koje nismo dugo ili nikako izvodili, ali kao i inače sve novo što se snimi svakako se uvrštava na popis pjesama. Čut ćete ako dođete, dakle ovo je i ujedno poziv svima na jedno glasno rock druženje na Šalati.

Hoćete li imati kakve goste i po kojem principu uopće birate one s kojima surađujete?
Ovaj puta smo se odlučili u goste ne pozvati nikoga upravo zato što je to prvi samostalni naš koncert pa će to na neki način biti i ispit i demonstracija sile ako sve bude onako kako smo i zamislili. Naravno, bez uvrede ikome, bit će i prilika i vremena za druženje uz goste nama drage kolege koji su se do sada uvijek rado odazvali na naše upite. Ovaj puta mogu bez ikakvih obaveza uživati s nama u koncertu.

Kad smo kod koncerata, nekoliko posljednjih godina kod nas se održava sva sila prvorazrednih koncerata velikih svjetskih imena. Pratite li koncerte drugih izvođača? Kada biste imali neograničene financijske mogućnosti, što biste uveli na svoje koncerte?
Kad god to dopuštaju vrijeme i mogućnosti, rado posjetimo koncerte svjetskih imena koja su na svome prezentacijskom putu uvrstila i našu zemlju. Sigurno je dobro pogledati i poslušati kako to izgleda i zvuči, ali i oni kao i mi dajemo sve od sebe u skladu s mogućnostima da taj program bude najbolji. Tu naravno mislimo na skupe tehničke uvjete, a kada bi imali neograničene financijske mogućnosti, ovime se ne bismo ni bavili. Šalim se, naravno! Upravo po uzoru na velika svjetska imena, to bi bilo podržano puno većim tehničkim pomagalima i sve preseljeno na velike stadionske prostore gdje sva ta tehnikalija može doći do izražaja. Samim time to znači da bismo mi sve svoje vrijeme mogli posvetiti samo glazbi i živjeti uistinu kao svjetski glazbenici posvećeni svome poslu sto posto, 24-sata dnevno.

Za skoro svaki singl ste snimili i videospot? I to je pomalo neuobičajeno za nas. Koliko je po vašem mišljenju danas važno biti na sceni prisutan spotom?
Budući da su prošla vremena slušanja glazbe samo putem radioprijamnika, gramofona ili kazeta, video je postao, čini mi se, glavni način promoviranja pjesme kod publike. Dakle jako je važno danas imati spot po mogućnosti za svaki singl koji snimimo. Zahvaljujući ekipi ljudi koja s nama surađuje, mi smo do sada uspjeli ispoštovati i taj dio promidžbe za svaku našu novu pjesmu.

Opća Opasnost traje već 25 godina. Kako ste uopće zadovoljni s prvih 25 godina i što biste mijenjali da možete?
Hvala vam na ovih 'prvih 25 godina', i mi vjerujemo da je tako. Da smo trebali nešto mijenjati do sada, već bismo to i napravili. E sad, jesmo li trebali, a nismo znali, to ne znamo. Zadovoljni svime do sada, a u budućnosti se nadamo da će se ovaj naš trud samo više prepoznati kao naša namjera za širenje glazbe ovim svijetom, jer kako kažu, da nestane pčela, svijet bi izumro, tako isto mislim da nestane glazbe, svijet bi se definitivno pobio međusobno, jer glazba veseli narod, a mi smo se uključili u tu zabavu. Samo bih htio da imamo više vremena baviti se ovime što jako volimo.

Što bi izdvojio kao manu glazbeničkog života?
U ovim uvjetima u kojima mi radimo, sve veća odvojenost od obitelji. To je u svjetskim razmjerima bitno drugačije. Trenutno društveno uređenje i ne dozvoljava niti bitno bolji status glazbenika kao umjetnika, tako da što je tu je, i opet moram priznati, dobro je, hvala bogu.

Nakon tolikog iskustva, putovanja, sviranja, bezbroj proba, dogodi li ti se još katkad da imaš tremu prije nastupanja?
Uvijek postoji mala količina treme, hoće li sve funkcionirati kako treba, glas, oprema. Ali nije to trema koja zbunjuje, dapače, samo smo spremniji na nastup. Izazov je uvijek publika, a pogotovo ona najmanja koja od nas očekuje da im budemo ono što su vidjeli na televiziji, ali do sada sve pet.

Svađate li se u bendu katkad međusobno ili ste kao stari parovi koji su ušli u rutinu? Tko je good guy, a tko je onaj koji smiruje situaciju ako zaiskri među vama?
Ma svađamo se stalno, kome ide više kome manje od ionako malo onoga što imamo. Šalim se, naravno! Kao i svaka zajednica, imamo i mi svoje razmirice, ali očito da nisu bitne toliko jer smo zajedno, evo, skoro 25 punih godina, tako da je to samo normalno. Nemamo ni vremena ni snage za nekakve silne svađe jer smo svjesni i situacije i svega što je uz nas, pa nam samo treba još da se svađamo. Glupost.

Što vam je trenutačno u plejeru, što se sluša u kombiju dok se putuje na svirku?
Iskreno, uglavnom ne slušamo ništa, dosta nam je samih sebe, ali ako se pojavi nešto novo i zanimljivo, tada to prođe jedan red naše kritike i tako i završava. U ova ljetna vremena pratimo samo stanje na cestama, a uglavnom imamo uvijek tema za razgovor koji i potraje toliko dugo da i kada stignemo na odredište, nismo završili s diskusijama. Dobro dođe i malo tišine, vjerujte.