Žanr natjecateljskih borbi u zvučnim ili plesnim kategorijama već je toliko natrpan propalim projektima da je teško očekivati novi film s mnogo entuzijazma. Gledajući najavu za 'Na putu do zvijezda', lako je zaključiti kako je riječ o još jednom plitkom uratku kojemu je jedini cilj zaraditi na temelju trenutačno popularnih glazbenih hitova, ali sudeći po reakcijama vanjske kritike i publike, možda je to ipak kriva predodžba. Je li ovo žanrovska prekretnica u modernome filmu još jedan potpuni promašaj ili samo solidna zabava?

Usprkos gomili klišeja i općenitoj predvidljivosti, 'Na putu do zvijezda' uspijeva biti solidan i gledljiv film, ali još uvijek prvenstveno za ljubitelje žanra, dok će ostalima vrlo vjerojatno biti gnjavaža. Krenimo s osnovnim sastojkom, a to je pjevanje, što svakako predstavlja pozitivnu stranu filma. Zapravo, svi glazbeni trenuci pružaju gledatelju ugodno audiovizualno iskustvo zahvaljujući sjajnim izvedbama, vrhunskoj popratnoj koreografiji i sjajnoj režiji. Redatelju Jasonu Mooreu ovo je možda prvi film, ali to se uopće ne osjeća zahvaljujući vješto krojenim kadrovima koji se sjajno povezuju.

No s obzirom na to da je ovo film, a ne glazbeni spot, potreban je i scenarij s pričom i konkretnim likovima kako bi gledatelj imao potpuno iskustvo, a ovaj uradak tek djelomično uspijeva. Sami likovi su solidni i često zabavni, usprkos predvidljivosti, zahvaljujući simpatičnim i karizmatičnim mladim glumačkim nadama koje ih tumače, ali do problema dolazi kada ih priča stavlja u traljavo napisane situacije. Dobar primjer je glavna ljubavna priča bez ikakve uvjerljivosti i kemije zbog nedovoljno razrađenog scenarija što u velikoj završnici narušava osjećaj 'uspjeha'. Drugim riječima, gledati prvi poljubac glavnih likova nije uzbudljivo kada je put do toga samo slabi dijalog bez prave drame ili osjećaja.

Naravno, ovo je još uvijek logičnije i emocionalno daleko ispred bilo kojeg 'Sumraka', u kojima, zanimljivo, isto glumi Anna Kendrick, naslovna glumica ovdje. Skrenimo temu na drugi veći problem, a to je neodlučnost stvaratelja u kojem su 'smjeru' htjeli ići. Naime, segmenti filma obiluju prilično slojevitim satiričnim humorom koji se brzo pokriva besmislenim 'teen' problemima o odrastanju. Taj povremeni okret satiri, crnom ili samo bizarnom humoru postavlja ovaj film ispred sličnih glazbenih, 'natjecateljskih' ostvarenja, uključujući prožvakanu franšizu 'Step up', ali ih nažalost nema dovoljno kako bi ga pretvorilo u pravi moderni klasik.

Zaključno, 'Na putu do zvijezda' još je jedan formulom krojen film, rađen isključivo za ciljanu mlađu publiku koji će lakše zanemariti (barem u očima producenata) sve nedostatke scenarija, ali čak i takav može biti preporuka za solidnu večernju zabavu. Vedra atmosfera, simpatični glumci i dobri glazbeni nastupi svakako će većinu zabaviti, ali ovo nije film koji će se pamtiti kao moderna prekretnica žanra.