Nismo sigurni da je svijet to tako doživio, ali mi, zatočeni u mikro-univerzumu vlastitih želja i fantazija, svakako jesmo – prošlogodišnje stojeće ovacije za 'Svećenikovu djecu', zanimanje za dokumentarac o Zafranoviću i rafal hvala za 'Gangster te voli' bile su mali, ali slasni nadomjestak za poslovično izbivanje hrvatske produkcije sa svih bitnijih A-festivala u svijetu.

S obzirom na to da se filmski festival u češkim toplicama voli šlepati na Cannes i Berlin, donoseći uglavnom naslove koji su već poharali dotičnu elitu, prisustvo hrvatskih filmova na Karlovy Vary Film Festivalu stvaralo je pristojnu sliku važnosti čak i onda kada su izostale velike nagrade.

Godinu dana kasnije, nema ničega. Igranog. Jedini hrvatski film koji je upao u program, ravno u dokumentarnu konkurenciju, jest 'Autofocus' Borisa Poljaka, jedan od pobjednika zagrebačkog 25fps, eksperimentalni voajeristički doks za koji nitko nije siguran da je uopće legalan, s obzirom na to da koristi audiovizualne zapise skrivene kamere bez pismenog (a vjerojatno i usmenog) dopuštenja subjekata.

Drugi film katalogiziran pod 'Croatia' baš i nema previše veze s nama, s obzirom na to da je riječ o manjinskoj koprodukciji 'Spomenika Majklu Džeksonu' Darka Lungulova, srpskog redatelja koji je od 1991. Amerikanac.

Karlovy Vary International Film Festival također podsjeća na to koliko je dobar dio moderne filmske produkcije inferioran klasicima poput, recimo, Fantastic Zagreba, koji je ove godine jezgru programa sazidao na prikazivanjima 20 do 30 godina starih naslova, KVIFF u 2014. program uvelike puni retrospektivama i osvrtima u prošlost; dolaze Mel Gibson i William Friedkin sa svojim starim naslovima, a Elio Petri i Anurag Kashyap imaju retrospektive, dok se u programu nalaze čak 'Winter's Bone' i TV serija 'True Detective'.

No ima i pregršt novih stvari. Neke od njih probat ćemo uhvatiti u pet dana, koliko smo ovdje.