U iračkom Kurdistanu Sokurov i Jankowski pronašili su svoje dirljive protagoniste, prije svega Ruskinju Svetu, koja je kao mlada djevojka napustila rodnu zemlju kako bi pronašla ljubav i krenula neobičnim životnim putem u zabačenom planinskom selu. Kroz njezinu tragičnu i dramatičnu priču i fatalistički pogled na život Sokurov i Jankowski progovaraju o ljepoti i jednostavnosti života u nevjerojatno okrutnim i škrtim uvjetima.

Zarobljeni u predindustrijskom društvu, šibani bolestima, ratovima, živeći u glinenim kolibama bez osnovne infrastrukture njihovi junaci stoički podnose sve nedaće svjesni da je goli planinski kraj mjesto na kojem pripadaju. To je okruženje u kojem znaju opstati, a njihova sreća i zadovoljstvo proizlaze od ljudi koji ih okružuju, koje poznaju i vole. Svojim karakterističnim elegičnim tonom Sokurov slavi skromnost i jednostavnost koja je modernom čovjeku teško zamisliva. Doduše, mogli bismo to prozvati i čistim licemjerjem, no Sokurov i Jankowski se s toliko ljubavi odnose prema svojim likovima da bismo gotovo pomislili da im više sreće ni ne treba.

Film je prikazan u kinu Europa posljednjeg dana 9. Human Rights Film Festivala, koji je ove godine obilovao zanimljivim dokumentarnim i igranim programom.