Opet je došlo to doba godine kada iz podruma vadimo onaj jedan par obuće kojega nam nije žao, dok po ormaru grozničavo kopamo tražeći prošlogodišnju kabanicu, e da bismo shvatili da smo je bacili prošle godine zbog neupotrebljivosti. Na INmusicu se kroz ovih 11 godina mijenjalo svašta - vrijednosne kartice su pregazile keš, broj domaćih i stranih posjetitelja je ugodno izbalansiran, dodatnih sadržaja je sve više, line-up varira od raskošnijeg, preko skromnijeg do racionalno aktualnog. Jedna stvar je, ipak, ostala ista – nema jarunskog festivala bez kiše i blata. Istina, organizatori ga posljednje dvije godine pokušavaju premostiti sve kvalitetnijim gumenim podlogama, ali kad bi sve bilo ispeglano, to ne bi bio festival.

Ugodno popodnevno sunce posušilo je dio terena na Otoku hrvatske mladeži, dok su na glavnoj pozornici pomalo pospano, ali iskusno i bez pogreške svoj set otprašili britanski rokeri The Coral. Četvorku s poluotoka Wirral na sjeveru Engleske upoznali smo početkom ovog tisućljeća, kad su na svoja prva dva albuma 'The Coral' i 'Magic and Medicine' ispleli zanimljiv psihodelični pop-rock vez s otkačenim melodijama pijanih gusara i vokalnim harmonijama u stilu Beach Boysa. Uslijedio je kvalitativan pad iz albuma u album, ali na pozornici INmusica dokazali su nam da na svakom od osam albuma postoji poneki biser vrijedan pažnje i da lijepe melodije ispresijecane razuzdanim džemanjem mogu polučiti sat vremena sasvim ugodne zabave. Publiku su, naravno, najviše digli hitovi 'Goodbye' i 'Dreaming of You' pa svi kojima je The Coral bio drag sa zadovoljstvom mogu prekrižiti i tu stavku u tekici 'stvari koje je vrijedilo vidjeti za života'.

Ovo se baš ne bi moglo reći za mladu karlovačku rock trojku EoT koja je na World Music pozornici nastupila umjesto najavljene world music petorke Monoswezi koja je, pak, kasnije popunila program trećeg, Hidden Stagea. Ipak, ne može se reći da je bilo tko od desetak tisuća posjetitelja, koliko ih se u tom trenutku okupilo na otoku, bio posebno uznemiren zbog tumbanja programa. Dio njih se preselio na Hidden poslušati bučne Slovence Nikki Louder, a daleko veća masa uputila se prema glavnoj pozornici pogledati nastup mlade britanske zvijezde Jakea Bugga.

Iako u mladom Britancu ima nešto obješenjačkog šarma, dojam je da je isti termin daleko dinamičnije i kvalitetnije popunio prošlogodišnji dežurni britanski 'the voice', soul majstor Paolo Nutini. Praćen pouzdanim tročlanim bendom, Jake Bugg je lijeno otaljao milozvučan set sastavljen od nekoliko blues-rock-boogie-country vožnji i potresnih pop balada (u kojima je zvučao uvjerljivije) te nekoliko post-britpop komada i hitića na rubu terasastih aranžmana. Možda smo staromodni, ali dojma smo da u takve, katkad sasvim ogoljene, pjesme izvođač treba više vjerovati i to više pokazati na pozornici.

Energičnost, međutim, nije bila problem za Britance koji su osvojili World Music binu. Django Django su zanimljivi londonski elektro-rokeri, predvođeni frontmenom i gitaristom Davidom MacLeanom, bratom suosnivača legendarnog The Beta Banda. Oba brata i njihovi bendovi skloni su mišungu glazbenih izričaja te od početka imaju debeli poguranac uobičajeno navijačkih britanskih medija. No, dok studijske snimke Django Djanga djeluju pomalo programirano i zauzdano, koncert je pravi acid party u najboljem smislu riječi. Šarene košulje, skakutanje koje djeluje kao da su mu kumovale šarene pilule, prilično odšarafljen razglas i hitovi, poput 'Defaulta' ili plemenske atmosfere 'Skies Over Kaira', temeljito su razbudili prilično uspavanu publiku i označili najbolji nastup večeri.

Brojna su nas pitanja mučila uoči festivala, a dio njih ostaje i nakon izvedbe (ne toliko) nijemog vizualno-glazbenog spektakla Gutterdämmerung švedskog fotografa i redatelja Bjorna Tagemosea. Riječ je o filmu čija narativna nit dočarava vječnu borbu između rocka i religije, priču priča kroz prizmu Juliette, časne sestre koju je Bog poslao na naš planet da pronađe gitaru i tako uništi rock'n'roll. Na putu joj stoje glazbene legende, poput Lemmyja, Iggyja Popa, Grace Jones, Josha Hommea ili Toma Araye, koji je stavljaju na različita iskušenja. Tijekom projekcije filma, bend predvođen relativno nepoznatim gitaristom Chrisom Jonesom iza platna svira paletu rock-klasika, od 'War Pigs', preko 'Sweet Jane' do 'Immigrant Songa' i 'Ace of Spades', koju će skupa s Nirvaninim 'Territorial Pissings' odsvirati i na bisu, po završetku filma. Ponajveći adut je ipak Henry Rollins koji uživo izgovara replike svog lika u filmu, svećenika rocka te općenito služi kao 'master of ceremony'.

Ovakav koncept neosporno posjeduje umjetničku i edukativnu vrijednost. Priča je ispričana protočno, čak i s pojedinim humorističnim detaljima (Tricky u procesiji zla dok svira Rammstein), crno-bijela fotografija je vrlo efektna, svi tehnički detalji (od šminke do zvuka) odrađeni s posebnom pažnjom i reklo bi se da (ako eliminiramo šok-efekt) možete ovo pustiti djeci koju želite podučiti povijesti rocka. No, nekoliko tisuća ljudi koliko se okupilo na početku ovog spektakla ipak se poprilično osulo do njegova kraja, kad je Rollins ispričao zanimljivu anegdotu o svom susretu s Lemmyjem kojom prilikom mu je udijelio kompliment: 'dobar si za početnika'. Je li riječ o preopterećenju čula, nenaviknutosti domaće publike na ovakav koncept ili ipak previše generičnom zvuku benda, teško je nagađati. No, ostaje dojam da bi ovaj film ipak bolje funkcionirao u klasičnom kinu, nalik prošlogodišnjoj projekciji 'Čovjeka s filmskom kamerom' na Tuškancu u pratnji američke Alloy Orchestre.

S otoka nas je ispratio The Bambi Molesters na Balkan Goes North pozornici, uz neuobičajeno odvrnut razglas koji je izrodio bendu potpuno neprikladan metalizirani zvuk. Isti bi više pasao američkim melodičnim pankerima Pennywise koji su do sitnih sati prašili na Hidden Stageu. Žestoko će biti i večeras, kad od 21 sat glavnu pozornicu preuzima Skunk Anansie, dok će svi oni koji baš ne mogu preživjeti bez nogometa utakmicu Hrvatske i Španjolske moći gledati na Hidden stageu. Svi će se vjerojatno sliti na dugo čekanu Florence and the Machine koja počinje od 23.30. sati. Jarun je spreman, sve tehnikalije besprijekorno funkcioniraju, a blato se ubrzano suši…