U zadnjih nekoliko mjeseci - možda čak i godina - format reality showa na domaćim televizijama nije bio tako strašan. Prebacivši se uglavnom na podformat talent showa ili kulinarskog natjecanja, pokazao nam je da se projekti s amaterima iz gledateljstva mogu napraviti tako da budu zanimljivi, uzbudljivi, za raju i udri--brigu-na-veselje, a da pritom i sudionici i gledatelji od toga imaju nekakve koristi. Prije svega 'The Voice' na javnoj televiziji - koji je, osim benignih, ali ipak bespotrebnih prepucavanja Tonyja i Jacquesa, maksimalno izbjegavao bilo kakvo kopanje po smeću, čarkama i međusobnim odnosima sudionika - ali i svi ostali muzikantski i masterchefovski programi uglavnom su se koncentrirali na stjecanje i pokazivanje određenih vještina, savjete stručnjaka i smislena natjecanja. Manipulacija kandidatima i publikom bila je u prihvatjlivim okvirima, nije bilo nikakvog namještanja ljubavnih parova i sukoba, a nije bogami bilo ni dosadno. Neki su od tih serijala bili uspješniji i pametniji, neki manje uspješni i gluplji, ali nijedan se nije mogao baš nazvati čistim otrovom.

No nade da je riječ o trendu koji bi zabavni televizijski program u Hrvata mogao odvesti u optimističnijem pravcu bespovratno su razorene kada su RTL i NovaTV nedavno objavile kako se u njihove programe vraćaju dva uvjerljivo najtrasherskijareality showa koja su ikada jahala televizijskim valovima ovih područja: 'Big Brother', i ovaj put regionalni, sa sudionicima iz većine država nastalih raspadom SFRJ, od jeseni će bez sumnje ponovno tražiti nove Marijanu i Nemeša na RTL-u, dok će se NovaTV baviti međusobnim nabacivanjem blata među sudionicima reality showa 'Farma'

U svojim osnovnim konceptima 'Farma' i 'Big Brother' pomalo se razlikuju jer u 'Farmi' postoji barem neki marginalni smisao. Kandidati se odvajaju od civilizacijskih tekovina na seosko imanje pa ondje moraju održavati kućanstvo, poljoprivredno dobro, moraju se sami prehraniti od onoga što uzgoje i pritom ponešto i nauče. Problem je jedino u tome što taj aspekt 'Farme' domaćoj produkciji ovoga reality showa nikada nije bio prioritet, nego je uvijek forsirala bigbraderovštinu, drugi riječima, imbecilne izjave, niske strasti, debilne spletke, ogovaranja i sukobe među farmerima, među kojima su neki doveli i do fizičkih obračuna. S veselije, ali također potpuno besmislene strane, bilo je i vjenčanja i tuluma, a, kao i u BB-u, najjačima su se smatrale one epizode u kojima su tekli potoci alkohola. Rijetko tko se sjeća onoga što su farmeri doista naučili ili radili na farmi - iako je gledateljstvo, tipično malograđanski licemjerno, uživalo u onima koji su radili probleme, ali za pobjednike uvijek biralo 'dobru, vrijednu i požrtvovnu kršćansku čeljad', što je, nakon svih idiotarija koje su izvedene u showu uvijek izgledalo krajnje apsurdno.

'Big Brother' je još gori. Bez ikakve pretenzije da u tome postoji bilo kakav smislen sadržaj ili cilj osim onoga da se neki broj tjedana promatra desetak besposlenih i praznih ljudi koji se premještaju s kauča na krevet i s kreveta na travnjak, obavljajući tu i tamo nekakve kretenoidne, cirkuske zadatke - ovaj je serijal ništa drugo nego okrutni psihološki pokus na grupici psihički podložnijih budaletina. Sasvim nalik kavezu u zoološkom vrtu, ali onome u kojemu produkcija smije dražiti i provocirati stanovnike, u svojim se dosadašnjim domaćim inkarnacijama ukazivao u dva oblika - hipijevski-pozitivan, ali dosadan, u kojem su si svi kandidati bili braća pa je jedina eventualna 'zanimljivost' bila izazivanje nelagode poticanjem na međusobno ogovaranje ili pipkanje, te zloćudno-manipulatorski, gdje se tenzija među stanarima podizala vrlo perfidnim, ali i primitivnim forama, kao što je uskraćivanje dobara, hrane, udobnosti i sličnoga.

U svim je slučajevima bilo jasno samo to da je pregolema većina onih koji sudjeluju u tim showovima potekla iz neslužbene demografske skupine luzeri i glupani, pa onda još k tome i luzeri i glupani koji su svoje nebitno postojanje biil spremni eksponirati nekoliko mjeseci pred kamerama.

Da se bilo koga iz produkcije NoveTV i RTL-a pita zašto nas opet namjeravaju tlačiti tim glupostima, bez ikakve bi sumnje odgovorili da publika to traži i, što je najgore, govorili bi istinu. Međutim, to da publika nešto traži ne može biti univerzalan argument za prikazivanje svakog mogućeg smeća na televiziji. Publika traži i porniće u terminu Dnevnika, desetogodišnjaci bi vrlo rado gledali krvave bitke iz 'Igre prijestolja' u terminu crtića, a kad bismo tek počeli kopati po tome što bi određene ideološki orijentirane skupine najradije slušale i gledale na televiziji, došli bismo do kataklizme kakvu nikada nijedna TV-manga ne bi pristala pustiti na 'svojoj' televiziji.

Ovi se reality showovi, međutim, smatraju benignim smećem, koje će televizionarima donijeti zaradu, a publici neće mnogo naštetiti. Ako se njihovim prikazivanjem još i malo poveća tolerancija gledateljstva na idiotizam, TIM BOLJE. Otvaraju se vrata za još bedastije projekte u budućnosti. Raja će tražiti, oni će prikazivati jer ako već desetljećima mogu u Americi i Engleskoj, što ne bismo i mi. Bez ikakve protuteže onih drugih sadržaja koji postoje u Americi i Engleskoj, a za koje domaće TV-ljudstvo smatra da smo preglupi. Zato nam i, eto, vraća ono za što nas smatra intelektualno doraslima i prijemčivima.