Nakon dugih 16 godina koje je proveo u SAD-u, u koji je otišao 1999. zbog straha od krvne osvete poslije tragičnog događaja 1993,. kad je u Podgorici braneći brata i sebe usmrtio dvojicu mladića, a jednog teško ranio, poznati crnogorski glumac Žarko Laušević vratio se filmu ulogom u srpskoj socijalnoj drami o beskućnicima 'Smrdljiva bajka' Miroslava Momčilovića, filmu koji je 20. studenog imao premijeru i u New Yorku, Lauševićevom američkom domu dug niz godina
Jedan od najpoznatijih crnogorskih glumaca koji se proslavio ulogom u ljubavnoj drami 'Oficir s ružom' Dejana Šorka nakon dugih 16 godina i životne tragedije koja ga je udaljila od najveće ljubavi vratio se glumi. Nakon svega što je iskusio njegov povratak filmu mnogi su u Srbiji i Crnoj Gori dočekali s oduševljenjem. Laušević glumi glavnu ulogu u socijalno-ljubavnoj drami o beskućnicima 'Smrdljiva bajka', a objasnio je i zašto je pristao na ulogu:
'Gluma je moj zanat. Dug niz godina to je bilo dio onog što sam najviše volio u životu. S tom idejom i ljubavlju prišao sam čitavom ovom projektu. Želja mi je da ovaj film baci fokus na beskućnike. Svijetu ćemo, makar na kratko, okrenuti pogled na njih. Od te periferije života stalno odvraćamo pogled. Ne želimo da naša djeca to vide, bojimo se i sami da ne doživimo neku neugodnost. Odlučili smo biti dio priče koja će reći nešto o toj margini, ne samo društva u Srbiji. To je problem koji je univerzalan. Nisam nikad bio arogantan prema toj populaciji, a sad ću, čini mi se, pokušati biti još nježniji', istaknuo je glumac, a prije nekoliko dana prisustvovao je i filmskoj premijeri u New Yorku, u kojem živi s obitelji zadnjih 17 godina. Uskoro ga očekuje i snimanje novog filma u kojem će zaigrati sa Sergejom Trifunovićem.
Ksenija Pajić i Žarko Laušević u filmu 'Oficir s ružom' Dejana Šorka iz 1987.
Podsjetimo, životna kalvarija Žarka Lauševića počela je 31. lipnja 1993. godine, kada je njega i njegova starijeg brata Branimira napala grupa nasilnika u podgoričkom kvartu Preko Morače. Laušević je, braneći brata i sebe, dvojicu mladića ubio iz pištolja, a jednog teško ranio. Osuđen je na 15 godina zatvora, a nakon što je tadašnji Savezni sud ukinuo presudu, Laušević je ponovno izveden pred sud i u veljači 1998. osuđen na četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubojstva u prekoračenju nužne obrane.
Budući da je glumac prije izricanja te zadnje presude već bio odležao četiri i pol godine iza rešetaka, pušten je na slobodu. Nakon toga je napustio zemlju, odselio se u New York te je, navodno, radio uglavnom fizičke poslove. No 2001. godine dolazi do novog sudskog obrata jer je nakon više ukinutih presuda Vrhovni sud Crne Gore ponovno osudio Lauševića na maksimalnu kaznu od 13 godina zatvora. Ta pravosudna sapunica okončana je kad je Boris Tadić, tadašnji predsjednik Srbije, čiji je Laušević državljanin, potkraj 2011. donio odluku o pomilovanju.
Žarko Laušević na pogrebu glumca Dragana Nikolića, velikog prijatelja i životnog uzora, u ožujku ove godine
Prije četiri godine izašla je njegova autobiografija 'Godina prođe, dan nikad', čije je kompletno prvo izdanje, tiskano u 350 tisuća primjeraka, u Srbiji rasprodano u samo nekoliko dana.
'Sloboda više nikada ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu što misle o meni, da me svojataju, mrze i mrcvare', izgovorio je Laušević obraćajući se preko videolinka beogradskoj publici na predstavljanju svoje knjige.
U vrijeme ubojstava 1993. Laušević je imao 33 godine, angažman u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, više od 45 filmskih i televizijskih uloga, Zlatnu arenu, Sterijinu i nagradu Zoran Radmilović. I antimiloševićevski status. Pištolj kojim je ubio tu dvojicu nosio je upravo na savjet policije. Prema vlastitom priznanju, nemoćne da ga zaštiti od desničarskih prijetnji.
