Projekcije' su nekonvencionalna filmska priča nastala po tekstu Lade Kaštelan, a koja se zadržava u jednom prostoru i teče u neprekinutom vremenu i neprekinutoj radnji (Aristotel bi bio zadovoljan). U fokusu priče je nerealizirana psihoterapijska seansa na završnoj godini edukacije iz grupne psihoterapije koja pokreće emocionalna razračunavanja unutar likova i među njima. Odličnu glumačku ekipu čine Jelena Miholjević, Bojan Navojec, Ksenija Pajić, Ksenija Marinković, Luka Petrušić, Doris Šarić Kukuljica, Jasna Bilušić, Polona Juh Vladimir Jurc.

'U smislu pristupa, ovo mi je najosobniji i najdelikatniji posao. Kao redatelja štrebera, kakvim se smatram, ovaj me film postavio pred jednu nimalo štrebersku sredinu. Uvijek sam radio klasične knjige snimanja kakve su radili Tadić i Golik, no u ovom filmu to nisam mogao. Stavio me u posve nepoznatu poziciju', objasnio je na početku razgovora Zrinko Ogresta

Zašto ste u tu nepoznatu situaciju ušli upravo sad?

Našao sam se u jednoj situaciji u kojoj sam se uplašio ulaska u nešto poznato, u nešto gdje bih mogao pretpostaviti svaki korak u stvaranju djela, pa čak i u odjecima. Imao sam tu sreću da mi se upravo tad pojavio tekst u kojem sam se i sadržajno prepoznao i u kojem sam se mogao upustiti u vrlo osobitu redateljsku avanturu. Svaki redatelj zna da je možda najdelikatniji redateljski zadatak stvaranje filma u prostornom i vremenskom jedinstvu jer se tu svaka greška i svaki loš redateljski potez vide višestruko više nego u uvjetno rečeno klasičnom filmu.

Aristotel bi bio zadovoljan da se danas bavi filmom.

Da, nadam se da bi bio zadovoljan. Pitat ću ga ako se sretnemo na drugom svijetu, hehe.

Koliko je jedinstvo prostora i vremenski kontinuitet vaša odluka, a koliko zadan tekstom Lade Kaštelan?

Prvenstveno je to Ladin tekst, koji sadrži prostorno i vremensko jedinstvo. Uz sadržajni element, to me i privuklo projektu. Ključni trenutak u kojem sam taj film uvjetno rečeno počeo vidjeti bio je onaj kad sam si osvijestio da bi jedini pravi i najsugestivniji način bio snimanje subjektivnom kamerom. Da je kamera tijekom filma uvijek u očištu i motrištu pojedinog lika te da se na taj način odnosi među likovima još više intenziviraju. Subjektivnom kamerom smo namjeravali postići i da sam gledatelj postane sudionik te seanse jer se glumci obraćaju direktno nama. Tako da smo i mi kao gledatelj dio tog jednog kruga i čini mi se da se na taj način povećala cjelokupna sugestivnost sadržaja.

Likovi unutar kruga razračunavaju se s vlastitim emocijama i frustracijama. Koliko će to djelovati na gledatelja ubačenog kroz kameru u krug?

Nadam se da hoće. Moj kriterij je uvijek da su recepcija i doživljaj filma od strane gledatelja proporcionalni iskrenom ili sugestivnom pristupu autora. Jedino na taj način se stvara kemija između gledatelja i redatelja. Ja ne radim populističke filmove nego malo specifične filmove, ali s puno unutarnjeg angažmana.

Koliko se završni produkt razlikuje od same ideje koju ste imali o filmu?

Kad sve to skupa vidim, čini mi se da je film vrlo blizak mom doživljaju koji sam imao kad sam ušao u samo snimanje.

U filmu ste okupili sjajnu glumačku ekipu. Koliko su oni sami stvarali svoje likove, a koliko su im bili zadani?

Puno su dorađivali sami. Imali su zadani tekst, ali da bi mogli biti ti likovi koji u filmu jesu, morali su stvoriti njihovu pretpovijest, na što nisam htio puno utjecati. Radili su to individualno i čini mi se da je funkcioniralo.

Film nažalost neće biti premijerno prikazan u Areni, već u kinu Valli.

Legitimno pravo svakog selektora festivala je da stavi film na mjesto za koje on misli da mu pripada i ja nemam nikakvog problema s tim. Zbog činjenice da će biti prikazan u kinu, a ne u Areni, film neće puno izgubiti. Međutim, ne mogu ne reći da me ne bi zanimalo kako bi takva vrsta filma korespondirala s velikom masom ljudi. To je iskustvo za koje ću biti zakinut.

S druge strane, film se odvija u jednoj prostoriji, pa mu možda i bolje odgovara zatvorena prostorija za projekciju?

Tako je.