Sinoćnja emisija 'Provjerenog' Nove TV bila je četiristota epizoda ovoga magazina, domaćeg proizvoda ove komercijalne televizije koja već godinama jednom tjedno s gledateljima komunicirala kroz priloge o hrvatskoj svakodnevici. Ekipa je u emisiji dostojno proslavila svoju obljetnicu - prilozi koje su prikazali bili su tipični za 'Provjereno' - priča o nepravdi hrvatskog pravosuđa, gdje velika imena iz politike, biznisa i sporta za teška zlodjela nikako ne završavaju u zatvoru, a bakica koja je bila dužna stotinu kuna morala je odguliti četiri dana, horor priča o gospođi koju je sin godinama držao mrtvu u stanu i još stotine takvih slučajeva, prilog o djelatnicima i djelatnicama odjela onkologije u dječjoj bolnici u Klaićevoj i kao vrhunac - tema o sudskoj pobjedi Ivanke Dujmić nad gazdom Bosom, odnosno Bosiljkom Stanićem, šefom trgovačkog lanca 'Boso', čiji su loš i nezakonit odnos prema zaposlenicima te opasne trgovačke prakse djelomično otkriveni u emisiji. Kao što su u najavi emisije i sami rekli, bila je to najbolja čestitka za obljetnicu magazinu 'Provjereno'.

Bila je to, dakle, emisija u kojem je 'Provjereno' ispalilo svoju najžešću municiju - pozabavilo se temama koje zanimaju svakoga, teške teme, pa i jednu priču o borbi za pravdu u kojoj je njihova emisija imala aktivnu ulogu. Imalo je 'Provjereno' još takvih emisija tijekom svojega postojanja - još od samoga početka pokazali su kakvim se pričama namjeravaju baviti i na koji način. Razotkrivali su pedofile na internetu, govorili o zlostavljanju životinja, oštro osuđivali neke lokalne moćnike i snimali priče o široko rasprostranjenim problemima, kao što su alkoholizam, mobbing, trgovačke prevare i prostitucija. Bilo je i emisija koje nisu bile tako 'junačke', kada bi - valjda u nedostatku inspiracije, odgovarajuće ekipe ili dojava - obrađivali teme koje su se, barem u usporedbi s onim što doista muči njihove gledatelje, činile banalne, pa je bilo i emisija u kojima su glavne senzacije bile, primjerice, šminka i koliko je dugo smijemo koristiti ili stanje na lokalnim bazenima.

Emisija za raju koja nema prave konkurencije

'Provjereno', naime, nije emisija namijenjena najprofinjenijoj publici, ona nije ovdje da bi duboko analizirala probleme niti ih sagledavala iz mnogo novih, svježih ili neočekivanih kuteva. To je emisija za raju, emisija jedne komercijalne televizije koja ne može preživjeti bez dobre gledanosti, a dobra se gledanost teško ostvaruje ako publiku birate samo iz najobrazovanijih i najzahtjevnijih gledatelja. Zato im se znalo događati da kližu u banalnosti, da čak i dobre teme obrađuju s vidljivom dozom senzacionalizma, da prečesto igraju na prvoloptaško ajme-meni-muko-moja poigravanje emocijama, pa onda - kada takvih 'šokantnih' ili 'potresnih' momenata nema u onome što su pripremili za taj tjedan - zbog manjka tih 'specijalnih efekata' ispadaju banalni i dosadni.

No uza sve to, 'Provjereno' je ipak preživjelo 400 emisija, i to je preživjelo sasvim solidno, gledljivo i uglavnom neuvredljivo. Ima svoju publiku, ima svoj 'otisak' u društvu, može se čak i pohvaliti životima koje je promijenilo i bitkama kojima je pomoglo u raspletu. S visokoparnog, intelektualnog stajališta, to možda jest neka vrsta komunalnog senzacionalizma, ali nije sasvim bez značaja i nije bez svojih kvaliteta, ali je zato bez prave konkurencije u domaćem televizijskom univerzumu. Emisije kao što je 'Provjereno', naime, svugdje su tražene, gledane, pa valjda onda zbog toga i potrebne - dokazuje to i popularnost velikog brata ovoga magazina - američkog 'Datelinea'. Nekada su na domaćoj televiziji postojale još neke emisije poput ove - na pamet mi, recimo, pada legendarna Valdecova trash-darkerska 'Istraga' (koja je još stoput jače igrala na senzacionalističku notu prvoloptaškog narodnog gnjeva), ali s vremenom se sve svelo samo na 'Provjereno', koje je - isto tako s vremenom - razvilo i svoj bolje balansirani stil, s ipak nešto manje bombastičnosti, šoka i nevjerice te s dovoljno ozbiljnih tema da ga se može, barem povremeno, nazvati relevantnim.

Čestitam zato ekipi 'Provjerenog' njihovu četiristotu emisiju i želim im barem još toliko. Naravno, želim im i poboljšanja, možda tu i tamo koji jači iskorak iz stila 'za raju', ali to ne treba shvatiti kao oštru kritiku, nego samo kao poziv da sami sebe shvate nešto ozbiljnije.