Kako nastaju Elementalove pjesme? Opišite nam kreativni proces...
Uglavnom nastaju na dva načina – Shot i ja dofuramo neki nacrt pjesme (stihove, refren) na probu pa krećemo od nule s cijelim bendom ili bend napravi neki instrumental uz koji onda Shot i ja doma pišemo tekstove... A ponekad nastaju u poprilično 'komornom' obliku: nađemo se kod klavijaturiste doma u malobrojnijoj postavi i napravimo skicu pjesme, koju onda razrađujemo na probi. Što se tiče pisanja, najčešće pišem sama, kad uhvatim trenutak mira – čitaj: iza ponoći.

U svojim pjesmama često kritizirate društvo, ali i žene. Što biste poručili mladim curama?
Isto što bih poručila cijeloj mlađoj generaciji – pustite mobitel iz ruke i pobjegnite u šumu. Ili u betonsku džunglu. Na kavu. Pričajte licem u lice. Odj**** mobitele i IM, FB, IG, TW... WTF?

Kako vidite društvo u kojem živimo? Vjerujete li još uvijek da možete nešto promijeniti?
Da ne vjerujem, teško da bih imala inspiracije za pjesme i, općenito, za pisanje u bilo kojem obliku. Bez obzira na to pišem li politički angažiran tekst ili poeziju o ljubavnim brodolomima, pišem da bih nešto promijenila – razlika je u tome želim li u tom momentu pisanja promijeniti 'svijet' ili svoju osobnu percepciju. Kad izbacim iz sebe tekst, lakše mi je. Osjećam se kao da mi je pao neki teret s duše. Kao da sam arhivirala neko svoje stanje svijesti pa mi je lakše ići dalje. Razmišljati o novim tematikama.

Jeste li se ikad kao mnogi mladi danas zapitali kako bi bilo sreću pronaći negdje u inozemstvu? Što vi mislite o tome? Je li bilo i takvih ponuda?
Općenito, mislim da bi čovjek trebao živjeti ondje gdje smatra da je najsretniji. Je li to u nekoj drugoj državi, gradu, svejedno... Svakako ne bi trebao biti nesretan svojim lokusom, jer iz toga proizlazi ogromna količina frustracije i nezadovoljstva. Za početak, bilo bi dobro da čovjek putuje. Tako će vidjeti postoji li na svijetu neko drugo mjesto gdje će biti ispunjeniji nego ovdje. A možda ga u bijelom svijetu zavije melankolija i nostalgija, pa odluči da je kod kuće najljepše. Iako, dom se ne mora stvoriti ondje gdje si rođen, već ondje gdje ti je srce. Ja sam razmišljala o odlasku na studij u Kanadu kad sam imala 17 godina, ali su se planovi izjalovili jer sam bila previše vezana uz Zagreb. Elemental je taman počeo raditi, stvarala sam muziku i upisala faks. I ostala ovdje. A poslije više nisam razmišljala o odlasku, nego o tome da si ovdje stvorim svemir koji je po mojoj mjeri. Još uvijek radim na tome.

Koji trenutak u karijeri smatrate prijelomnim?
Onaj kad sam došla kod Shota doma sa 17 godina i stala pred mikrofon u njegovoj dnevnoj sobi. Ondje smo snimali svoje prve demo materijale, nikad nisam mislila da ću se aktivno baviti muzikom. Ali svidjelo mi se, nisam previše razmišljala o reperkusijama, samo sam repala, hehe... Poslije je sve to preraslo u nešto više, nešto što više nije bio hobi nego način života i shvaćanja sebe. Drugi prijelomni trenutak mi je bio nakon povratka iz Bruxellesa, a onda i poslije, nakon povratka iz Pariza, kad sam shvatila da želim biti muzičar, sa svim što ta odluka nosi.

Je li bilo situacija kad ste pomislili da bi bilo najbolje odustati?
Naravno! U svemu ima uspona i padova. Ma, zapravo, u tim trenucima vidiš koliko ti je stalo do nečega. Ako se unatoč svim problemima i dalje držiš svog puta, ako slušaš unutarnji osjećaj, onda ZNAŠ da je to odabir koji je najbolji. Makar on i ne bio najlakši. Ali iskreno, kad nešto olako 'dobiješ', nekako ti to i nije toliko važno. Kad za nešto proliješ krv, znoj i suze, onda to i znaš cijeniti. I ne puštaš. Svemir te stalno testira – bitno je to prepoznati i uzvratiti udarac.

Živite li još uvijek i od prevođenja ili samo od Elementala?
Nemam pojma više. Ponekad si punim budžet prijevodima, ponekad svirkama, ponekad radim nešto skroz deseto, nema pravila... To je jedno od pravila freelance poslova – pravila nema.

363503,363300,363330,363286Kako se opuštate kad ne radite? Gdje izlazite? Vaš idealan izlazak?
Volim odlaziti na koncerte, pogotovo bendova o kojima nemam pojma. Otkrivati bend kroz svirku, bez prethodnog saznanja o njemu, neokaljan tuđim dojmovima ili crticama iz muzičkih kritika... E, to je sjajno! Opuštam se čitanjem. Ili buljim u laptop, u neku seriju ili film. U posljednje vrijeme me više zanimaju dokumentarci od igranih filmova, stvarniji su mi, lakše mi se povezati s pravim pričama nego s robotima iz svemira. Iako, ima dana kad mi trebaju roboti iz svemira da se u potpunosti isključim iz toka kolektivne svijesti.

Što mislite o društvenim mrežama? Je li danas mladim glazbenicima koji se tek probijaju puno lakše?
Podijeljena sam. S jedne strane, lakše je promovirati svoj bend, koncerte, pozvati ljude da sudjeluju, da poslušaju, kliknu itd... S druge strane, bendova ima puno i ponekad je teško razlučiti žito od kukolja. Svi imamo istu priliku, valjda kvaliteta ostaje. Ili? Društvene mreže su sjajan način da bend komunicira s publikom jedan na jedan. Nekoć se to radilo na forumima, na web stranici benda, danas imamo Facebook ili Twitter

U regiji ste odlično prihvaćeni, kako to objašnjavate?
Pripisujem to činjenici da imamo dosta socijalno angažiranih pjesama koje progovaraju o hrvatskoj stvarnosti, ali koje zapravo opisuju stvarnost u Srbiji, BiH, Makedoniji ili Crnoj Gori... Ma i u Sloveniji, koliko god mi mislili da je njima mnogo bolje. A osim pjesama koje govore same za sebe, mislim da dio zasluge odlazi i nama samima – ne libimo se sjesti u kombi i provesti 12 sati na cesti da bismo stigli do npr. Ohrida ili Skopja. Ljudi iz cijele regije imali su priliku čuti našu muziku iz prve ruke i mislim da im se to sviđa.

Gdje najradije nastupate: u klubovima, dvoranama ili na festivalima?
Preko zime se najviše volim zakopati u male klubove, kad dođe proljeće ili jesen išla bih u dvorane, a ljeto je za festivale. Onaj gušt kad sviraš na otvorenom, a ljeto je, ma to je vrh!

Svojedobno su se svi bili raspisali oko vašeg komentara o Vjekoslavi Huljić na Facebooku. Kako sad gledate na to? Biste li to opet napravili?
Gledam na to isto kao i prije. Moja je reakcija bila iskrena. I zato ne smatram da sam pogriješila. Možda bih sad dva puta razmislila prije stiskanja gumba 'post', ali znajući sebe, uvijek bih reagirala ako smatram da imam što reći. Stojim iza svojih riječi.