Dušan Kojić Koja jedan je od najoriginalnijih glazbenika u regiji. Nakon raspada grupe Šarlo akrobata 1981. godine, osnovao je grupu Disciplina kičme i iako je danas iza njih 35 godina postojanja, Koja je jednako pun kreativne energije i entuzijazma kao na svojim glazbenim počecima.Čuveni Zeleni Zub iz filma 'Kako je propao rokenrol', godinama nije nimalo izgubio na originalnosti i autentičnosti izraza.

Što pripremate za koncert u Tvornici? Hoće li biti zagrebačkih gostiju? Je li vam repertoar manje-više sličan ili ga mijenjate ovisno o mjestu održavanja?
Trenutno se bavimo promocijom novog albuma 'Opet', tako da se lista sastoji od pjesama s tog albuma, izmiješanih sa starijim hitovima. Inače, uvijek se lista prilagođava shodno vremenskoj razlici između dva koncerata koje smo svirali u nekom gradu. Ako je to bilo nedavno, sigurno je da će set-lista biti različita u odnosu na onu od prošlog puta na istom mjestu.

Sa svim svojim reinkarnacijama, prošle godine bend je ušao u 35. godinu postojanja. Koliko se publika mijenjala svih godina koliko ste na sceni i tko vas danas sluša?
Sada su tu i unuci u publici, vjerovali ili ne. Imali smo u prvom pionirskom razdoblju uspostavljanja pozicije grupe bez gitare dosta nesporazuma, kako s mainstreamom tako i s publikom koja se nije previše pomicala. No kasnije su počeli i plesati po koncertima što i je najvažnije. Sve treba biti funky, kako muzika tako i ono što se priopćava uz muziku.

Kada ste oformili bend, jeste li očekivali da će to biti trnovit put i jeste li znali da ćete stvarati novi glazbeni ukus publike?
Sigurno je da sam imao želju da mijenjam ukus publike, baš kao i sa Šarlo Akrobatom. Ukazivanje ljudstvu da postoji i drugačiji način razmišljanja, djelovanja. Nevolje i napori koji se javljaju pri krčenju takvog puta manje su bitni od same ideje.

Disciplin A Kitschme danas djeluje u sastavu Koja - bas gitara i vokal, Manja - prateći vokal,
Vul - bubnjevi i Djeke - usna harmonika

Kao jedan od sudionika novog vala osamdesetih godina, objasnite zašto 80-e toliko glorificiraju kao najbolje u povijesti popularne glazbe ovih prostora?
Zbog toga što je to posljednji kreativno razdoblje prije raspada Jugoslavije koje je iznjedrilo nešto smisleno. Poslije toga znamo što se dogodilo, a individualne scene ovih malih državica nemaju tu kreativnost, niti taj pečat i značaj, što je nekako i logično.

Kad usporedite 80-e i današnje vrijeme - jesu li bila bolja vremena za glazbu, rokenrol, kad se lakše moglo probiti i opstati na sceni?
Isključivo iz razloga malog broja medija na mnogo većoj teritoriji. Sada je obrnuto, ni manje državice ni više medija koji stvaraju konfuziju, i to traje već neko vrijeme. Dodajmo i prevelik dotok informacija na netu i slika konfuzije je upotpunjena.

Živimo li danas u vremenu stagnacije, kako po životnim pitanjima, tako i u rokenrolu? Ima li mjesta za bunt?
Sad je tek pravo vrijeme za bunt, kada bitcoin - digitalna valuta postaje valuta od vrijednosti. Kontrola je sve veća, s prividom slobode koji nude društvene mreže. Sasvim dovoljno za pobunu, ali obično to zna završiti kao samodopadljivi gnjevni blog-post ili komentar na Facebooku, uz obilnu upotrebu copy pastea

Gdje je u današnjem vremenu Zeleni Zub?
Zeleni je odavno postao Black Tooth, još devedesetih godina u Londonu, a kasnije Crni Zub, povratkom na rodnu grudu. Također, 'Zeleni Zub' je i pjesma Discipline kičme iz 1989., koju sviramo i danas na našim koncertima.

Proveli ste dio života u Londonu. Žalite li ikad za životom u Engleskoj? Je li vam sada žao što ste se vratili?
Pa ne, budući da su se i ondje prilike promijenile. Naime, ondje se promjene i iniciraju. Pop muzika isključivo kao zabava, biznis, kao i svi ovi ostali životni detalji, GMO - organska hrana, shopping-mallovi, gentrifikacija… Nije previše sjajno. I da dodam jedan od važnijih detalja: kutija cigareta je oko osam funti u ovom trenutku, a bit će i skuplja.

Poznato je da cijenite Hendrixa. Koliko je on danas važan za vaš rad? Što vas uopće inspirira, još uvijek motivira da se bavite rokenrolom?
Pa eto, imamo na novom albumu i instrumental pod imenom 'Hendriks, Hendriks', dakle jasno je koliko je on meni bitan kao inspiracija, a, vjerujte, i danas je. Na YouTubeu postoji blago audiosnimaka s koncerata koje je Hendrix svirao, loše kvalitete, snimljeno tko zna kako i na kakvoj spravi, što pravom ljubitelju nije bitno, tako da, kako već negdje rekoh, poštovateljima Jimija Hendrixa život ima smisla. U vezi motiva, mislim da je onome tko se životno navukao na mikrofoniju i buku električne gitare, pitanje motiva i inspiracije van fokusa.

Što trenutačno čitate i slušate? Što još volite raditi osim muziciranja? Što vas opušta izabavlja?
Uvijek čitam neko štivo koje ima veze s rock muzikom ili kontrakulturom. Gitara je uvijek tu, na par koraka, a sve to istovremeno me drži i budnim, opušta i zabavlja.