Pitaju se i danas ljudi kako je General Woo, naizgled doslovno niotkuda i posve neočekivano, uspio snimiti jedan od najboljih hrvatskih albuma svih vremena. Odgovor vjerojatno glasi – jednostavno jest. Velika djela nastaju malim koracima, a 'Verbalni delikt' iz 2011. bio je upravo to: neočekivana, gotovo slučajna, ali savršeno spontana i neispolirana kondenzacija individualne frustracije koja je odjeknula kolektivno, kao dioba boli odrastanja i starenja u Hrvatskoj 21. stoljeća.

'Verbalni delikt' pao je na Hrvatsku kao Kubrickov monolit iz unutrašnjeg svemira izigrane generacije, postavši neustrašiv spomenik zeitgeistu, sulud poziv za zdravim razumom te zbirka pjesama koja je fantastično zabilježila krikove Homo sapiensa zalijepljenog uz smarthphone, na kojem, kad ne prebire po glupostima s fejsa, čeka pozive Zavoda za zapošljavanje, očekujući i Godota da ga nazove odmah poslije. Red teorija zavjere, red humora, red poliranja visoko uzdignutog srednjeg prsta – 'Verbalni delikt' je, ukratko, zvučao točno onako kako je hrvatski hip hop album u 2011. trebao zvučati.

General Woo pustio je kočnice i pokazao da je velika djela moguće napraviti samo kad se pusti kočnica i ne kalkulira. A samo autori znaju koliko je teško potpisati istinsku umjetnost u eri svetosti kalkulacije.

No je li moguće dva puta ponoviti istu stvar?

Godina 2014. nije 2011, ali 'srećom' živimo u zemlji u kojoj se stvari mijenjaju sporije od kretanja hrvatskih vlakova – 'dijete ravnice s brdovitog Balkana' svijetu je poklonilo 'Pad sistema', kao dokaz da je moguće dva puta za redom pogoditi u centar mete. Na dva diska, s prvim kao svojevrsnim izravnim nastavkom 'Verbalnog delikta', i drugim, koji je, iako između poetike ne postoji strogo definiran DMZ, nešto 'opušteniji', manje crn i ljut, više usmjeren 'klasičnijim' hip hop temama. Ali obje strane ove nove zlatne medalje su savršeno 'komplementarni kontrapunkti'.

Woo se ni na novom albumu ne boji revolveraških obračuna verbalnim bravurama, a još se manje boji miješanja: dok 'Odavno nismo sami', inspirirana Dänikenom i svemircima s History Channela, putuje galaksijom u vatrenim kočijama, '20' je nostalgičan pogled u start hrvatskog repa, koji melankolično kroči istim stazom kao i sjajni Stokin povratnički singl 'Ekipa 90-ih', samo u posve drugim cipelama; 'Rolaj' govori o blagodatima marihuane i zaziva legalizaciju svete biljke, a 'Vukojebina' napada zemlju koju trijezan i bez marihuane ne možeš preživjeti. Štrikanje mreže naizgled nespojivih tema, motiva i ideja, uz neosporivu kvalitetu teksta i glazbe, upravo je ono što 'Pad sistema' čini grandioznim ostvarenjem. Taj hip hop pulover ispunjen je materijalom koji putuje kroz sve postaje žanra, od vještog storytellinga i klasične hednoderske kritike svega do šarmantnih oda kanabisu s pamtljivim punchevima i klasičnog battle MC materijala. Sve to savršeno umreženo u maratonu ritma i rime, vrhunske produkcije (Sett, Dirty Hairy i DJ Goce) te neobuzdane, ali iznimno efektne ulično-ravničarske Woove lirike.

'Vukovarac je popizdio', da, ali hvala mu na tome.

'Popizdio' je i Kandžija, ali je manje ljut, barem izvana gledano. Jedan od talentiranijih hrvatskih MC-ja nove generacije, koji je horde štovatelja vješto izgradio štancanjem sjajnih pjesama i još boljih spotova na YouTubeu, nastavlja sa serviranjem svojih vizija Hrvatske 21. stoljeća, spakiranih za internetsku generaciju.

'Folder s golim ženama' njegov je novi besplatni web album, zbirka novih i starih pjesama odsviranih sa živim bendom, pratećom grupom Gole žene. Koja nije loša, ali hrvatski reperi s bendovima prečesto jesu.

Kandžija jest iznimka, dirigirajući svojim flowom skupini glazbenika koja širinom i žestinom pristupa klizi blizu Edinim Leksaurinima, uvijek izvlačenima iz kutije s lijekovima za veće koncertne potrebe. Gitara, bas i bubanj nikada neće moći zamijeniti snagu kicka i snarea – a i nisu svi The Roots..., ali ma koliko bili alergični na potrebe domaćih repera da se 'dokazuju' na terenu rock and rolla, riffovi Golih žena ne smetaju, ali previše ni ne pomažu transmisiji poruka odaslanih iz srca spaljene zemlje Afroslavonije.

Kandžija ljutnju provlači kroz vatru satire i humora, krčkajući svoj čobanac dulje i s drugačijim začinima – dok Woo servira sirovo i nije ga briga za salmonelu, Kandžija svoje rime dobro podinsta pa poslužuje onima koji imaju problema sa žvakanjem, probavljiviji i shvatljiviji kako generacijama s mliječnim zubima, tako i onima s gebisom u čaši.

Ali ako već jest 'više mainstream', štogod to značilo u ovoj državi, srećom se također ne boji lutati, jer 'Folder s golim ženama', iako gotovo pa koncertno ustrojen, dovoljno ambiciozno šeće zvukovima i temama te donosi sve od angažiranog storytellinga 'Mali mržnja' preko frontalnog napada na državnu politiku ('Državnici novog kova') i državni biznis ('HŽ') do vrhunske zajebancije 'Donji Miholjac', obrade 'Empire State Of Mind' (Jay-Z feat. Alicia Keys), koja je već zarobila srce svakog normalnog čovjeka s funkcionalnim modemom.

Pa ako ste još uvijek spojeni na net – a jeste ako ovo čitate – navratite i ovdje pa provjerite sami o čemu govorimo.

GENERAL WOO 'PAD SISTEMA'

Izdavač: Aquarius Records

Ocjena: 10 / 10


KANDŽIJA 'FOLDER S GOLIM ŽENAMA'

Izdavač: Zlatnezbice.com

Ocjena: 7,5 / 10