Stigao je uvod u kraj sage Harry Potter, koji obećava mračno i napeto iskustvo, na tragu prijašnjeg nastavka. Zadržan je isti redatelj, David Yates, bez obzira na interes nekih većih imena, stoga je stil uistinu sličan prijašnjem, iako to naravno ne garantira vrhunsko gledateljsko iskustvo. Možda najveći problem jest sama činjenica da je to relativno vjerna adaptacija završne knjige koja sama po sebi ima mnoge probleme, što se osjeti i u filmu, pogotovo kada se još izbace razni detalji koji u čitanju barem čine 'bogatije' iskustvo. No prvo krenimo s radnjom.

U prvom dijelu velike završnice Harry, Ron i Hermione kreću u daljnju potragu za tajnom Voldemortove besmrtnosti, ali ovoga puta oslonjeni sami na sebe, putujući svijetom bez podrške Hogwartsa. Istovremeno, Voldemortove snage polako završavaju infiltraciju u vrh Ministarstva magije, šireći strah i vladavinu tamnog gospodara. Mogu li Harry i njegovi prijatelji zaustaviti Voldemorta prije nego što postane nepobjediv?

Podijelivši završnicu u dva filma, filmska ekipa imala je više slobode nego inače, ali kao što je već napomenuto, iscrpnija adaptacija unosi probleme same knjige. Osnovni nedostatak je nastojanje razrješenja priča mnogih likova uz glavnu radnju, čime se gubi osobnost i intimnost koja se mogla osjetiti u ranijim knjigama, jer se sve to razvija u jako malo vremena. Uz to, uvode se mnogi novi likovi pa je završni rezultat zasićenje, a smrti likova koje već poznajemo nemaju odgovarajući emotivni učinak na gledatelja. Naravno, naglasak je stavljen na Harryja i njegove prijatelje te se uvode potpuno nepotrebne scene ljubomore, pogotovo jer u filmu uopće nisu uvjerljive. Kada se to spoji s čestim sekvencama bježanja, šuljanja i općenito zanemarivim dijalozima, film zna biti dosadan. Općenito su dijalozi njegova slaba strana.

No tako razbacana radnja ima i pozitivnu stranu, jer film donosi i neke fantastično realizirane scene, poput šuljanja družine po Ministarstvu magije, priče o Darovima smrti ili razbijanju Horcruxa, kojima će mnogi biti zadovoljni. Teži se mračnoj i depresivnoj atmosferi koja je solidno izvedena i u mnogo trenutaka graniči s 'prikladnim za djecu'. S time je povezana i forsirana ozbiljnost koja se ne poklapa  s traljavim dijalozima i često narušava osobnost koju su gradili prijašnji nastavci.

Prvi korak u kraju franšize Harry Potter svakako nije loš film, ali ništa spektakularno. Sve je solidno odrađeno, ali mane knjige još su očitije na platnu zbog osrednjeg scenarija, stoga je ovo filmsko iskustvo najviše namijenjeno ljubiteljima serijala, dok bi ostalima na trenutke moglo biti izrazito dosadno. Kako je ovo zapravo jedan film podijeljen na dvije cjeline, pitanje je kakav će biti dojam nakon što pogledamo ostatak, no uradak pred nama je često neorganizirana priča s mnogo efektnih, ali i mnogo lošim dijalogom uništenih scena.