Na programu su bila čak tri turska filma - 'Pandorina kutija' redateljice Yesim Ustaoglu, 'Moj otac i moj sin' Cagana Imaka i 'Posljednja postaja oslobođenje' Yusufa Pirhasana. U natjecateljskoj su konkurenciji, međutim prikazana, dva filma srpski 'Varvari' i švedsko-dansko-francusko-norvešku koprodukciju 'Viša sila (Turist)'.

'Varvari' mladog redatelja Ivana Ikića nastavlja se na onu poetiku i tematiku koju smo već vidjeli u recentnim srpskim filmovima kao što su 'Klip' i 'Tilva Roš', samo što su ovoga puta u središtu radnje nogometni navijači, maloljetni nasilnici s tribina zaluđeni brzom lovom, automobilima, folkom, seksom, mačizmom i nacionalizmom. U generaciji dezorijentiranih klinaca bez ikakvih životnih ciljeva i ambicija lako je prepoznati situacije i likove istovjetne onima koje i sami svaki dan susrećemo u Hrvatskoj, ako ništa, barem na stranicama crne kronike. 

Poseban začin priče je to što je vrijeme radnje 2008. godina, neposredno prije proglašenja neovisnosti Kosova što je autor iskoristio kao priliku da isplete fino tkanje međuovisnosti političkih i socijalnih prilika. Kao i u Hrvatskoj, dok se svi bave temama očuvanja nacije i progona 'drugačijih', zemlja tone u siromaštvo, a ljudi u beznađe. 'Varvari' su nešto slabiji od eksplozivnog 'Tilva Roša', ali i dalje vrlo solidan prikaz jednog nezavidnog vremena i jedne izgubljene mladosti.

Posve drugačije tonove ponudila je otkačena komedija 'Frank' Lennyja Abrahamsona o jednom alternativnom glazbenom bendu koji pokušava pronaći svoj put do slave i njihovom neobičnom lideru Franku, čovjekom s velikom kartonskom maskom na glavi. Iako Franka nitko nikada nije vidio, on je guru male skupine neobičnih glazbenika rastrzani između želje za uspjehom i afirmacijom i potrebe da sačuvaju svoju autorsku viziju od kompromisa i utjecaja populizma. Film je prikazan u glavnom programu, ali izvan natjecateljske konkurencije, a publici je ponudio humoristički otklon i dosta zabave.

Humora, doduše, nije nedostajalo ni u filmu 'Viša sila (Turist)' Rubena Ostlunda, no njegov je okus bio gorak. Ostlund u ovoj crnohumornoj drami secira odnos bračnih partnera koji je nepovratno narušen kad se zahvaljujući instinktivnom djelovanju razotkriva nečija sebičnost ili altruizam te propituje njihov doživljaj sebe samih. Naime, bezbrižno obiteljsko skijanja bračnog para s dvoje maloljetne djece pretvori se u horor kad se kontrolirana lavina doima kao da će udariti u terasu restorana. Dok supruga spašava prvo djecu pa sebe, suprug pobjegne prvi, glavom bez obzira... Ostlundov film zgodna je studija ljudske prirode, a njime je ujedno otvoreno novo motovunsko kino na otvorenome, kino Billy, nazvano po filmu 'Billy Elliot' redatelja Stephena Daldryja koji je svečano otvorio novi prostor.