ARCADE FIRE – REFLEKTOR

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Štogod tko mislio o tome, titula najvećeg alter rock benda na svijetu mrvicu je prerano nalijepljena kanadskim art rokerima Arcade Fire (kao doduše i Wilcu nešto prije), jer uz sve globalno oduševljenje rock kritičara i nemali komercijalni uspjeh ('Reflektor' im je već drugi album zaredom koji ulazi na britanski i američki broj 1!), još uvijek nemaju barem jednu globalno prepoznatljivu pjesmu koju bi znao svatko od sedam do 77, a što su prethodni nosioci titule, kao i kandidati za nju, itekako imali (Talking Heads, R.E.M., Radiohead, Nick Cave...). Početkom rujna objavljeni singl 'Reflektor', koji je najavio njihov istoimeni četvrti album, obećavao je prilično zanimljiv zaokret u plesnije vode, a pogotovo uz činjenicu da album producira James Murphy, siva eminencija ugaslog njujorškog alter dance benda/projekta LCD Soundsystem. Kad je album konačno stigao, promptno je polarizirao globalnu kritičarsku scenu u dvojbi radi li se o remek-djelu ili pak pretencioznom promašaju. Mi bismo rekli ni jedno ni drugo...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Za početak, 'Reflektor' je dvostruki album koji - na stranu visoki 'umjetnički koncept' - to uopće nije trebao biti, jer količina glazbe ne premašuje trajanje jednog CD-a. Tematski uobičajeno mračan, obojen egzistencijalnom tjeskobom i opsjednut smrću, a glazbeno razigran i obojen light elektronikom prepunom sitnih, posvud porazbacanih manje ili više bizarnih 'zvukića' i gotovo pa veselim blondiejevskim new wave discom u centru kojeg je naglašeni, vibrirajući bas što pogoni većinu stvari, a na kojem se izmjenjuje četvero članova benda, uključujući frontmena Wina Butlera...
NAJBOLJE STVARI 'Reflektor', 'We Exist', 'Here Comes The Night Time' i 'You Already Know' s prvog diska i 'Awful Sound (Oh Eurydice)', 'It's Never Over (Hey Orpheus)' i 'Afterlife' s drugog...
DAKLE Na pitanje iz uvoda konačni sud će ipak dati publika, no zasad se može reći da 'Reflektor' sasvim sigurno neće alijenirati fanove, a čak bi mogao zainteresirati i neke nove, neupućene uši. Dakle Win Butler i ekipa su, bez obzira na skeptike, u win-win situaciji...

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 28. listopada
IZDAVAČ: MERGE RECORDS / UNIVERSAL MUSIC

PEARL JAM – LIGHTNING BOLT

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Ima već nekoliko albuma da su Pearl Jam svoj (multiplatinasti) grunge zvuk ostavili iza sebe krenuvši u pravcu ponešto predvidljivog bazičnog rocka. Nije da ih je ta činjenica nešto posebno usporila u punjenju stadiona, više doduše američkih nego u ostatku svijeta. Nekadašnji grungeri u predugim bermudama i s kosama do stražnjice, čiji je debi album 'Ten' iz 1991. samo u Americi otišao u 10 milijuna, danas su dobrodržeći momci na pragu pedesete (bubnjar i 51.), ali ništa manje energični i skloni garažnim rifovima, staromodnoj prangiji i pankerskom attitudeu...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Album je znatno uvjerljiviji u mirnijim dijelovima u kojima zvuče zaista zrelo, skeptik će reći sredovječno i umorno, dok žešći dio albuma ne donosi ništa što već nismo čuli milijun puta, bilo od njih, bilo od bezbroj drugih bendova još od The Who do novomilenijskih garage obnavljača...
NAJBOLJE STVARI 'Sirens', 'Pendulum', 'Sleeping By Myself ', 'My Father's Son'...
DAKLE Voljeli ih ne voljeli, Eddieju Vedderu i Pearl Jamu se mora priznati da ne jašu na valu nostalgije, a o činjenici da je malo tko od njihovih grunge suvremenika danas uopće aktivan da se i ne govori...

OCJENA: 6/10
DATUM IZLASKA: 11. listopada
IZDAVAČ: MONKEYWRENCH RECORDS / UNIVERSAL MUSIC

MORCHEEBA – HEAD UP HIGH

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Izvođači i bendovi usko vezani uz neki konkretan žanr nađu se obično u povećem problemu kad tom njihovom žanru istekne rok trajanja. Rokerima tu bude nešto lakše (vidi gore Pearl Jam), no onima vezanim uz dance i/ili elektroniku loše se piše, a među takvima je i Morcheeba, čiji je slatkasti trip hop na prelasku milenija bio redovan u britanskom top 10 albuma, dok danas jedva uđe među 100 najprodavanijih (ovaj konkretno na 99. mjesto) i vrlo brzo iščezne bez traga...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Apdejt prepoznatljivog Morcheebinog zvuka je minimalan, jedino što je novo je ne baš najsretniji dodatak muškog vokala (James Petralli iz teksaškog benda White Denim), bendu koji ima sjajnu Skye Edwards sasvim nepotrebnog. No, anakron zvuk i gosti na mikrofonu ne bi bili toliki problem kad bi Morcheeba imala pjesme kakve je imala u slavnim danima, a ima ih tek, na žalost, u tragovima...
NAJBOLJE STVARI Osim singla 'Gimme Your Love' i snene 'Under The Ice', koji bi jedini mogli naći mjesto na albumima iz njihove 'imperijalne' faze, odskaču donekle još 'To Be', 'Face Of Danger', 'Do You Good' i 'To The Grace'...
DAKLE Korektno i uhu ugodno, ali ne bogzna kako nadahnuto ni uzbudljivo...

OCJENA: 6/10
DATUM IZLASKA: 14. listopada
IZDAVAČ: PIAS / MENART