Zašto nas sasvim benigno pitanje poput 'Koju vrstu glazbe slušaš' zna uznemiriti? Možda zato što duboko u sebi osjećamo da je naš glazbeni ukus zapravo uvid u bit onoga što jesmo
Francuski filozof Jules Combarieu mišljenja je da je glazba umjetnost razmišljanja sa zvukom, a znanost je nedavno ponovno uronila u istraživanje ovog zamršenog odnosa.
Jedno od najznačajnijih istraživanja o vezi glazbene sklonosti i osobnosti, proveo je dr. Adrian North sa Sveučilišta Curtin u Australiji. U studiji iz 2010. ispitano je 36.518 ljudi u više od 60 zemalja o njihovim željama za 104 glazbenih stilova, kao i njihove osobnosti.
Otkrilo se da o nečijoj osobnosti i nečijem načinu života možemo zaključiti i na osnovi glazbenog ukusa.
'Ljudi se zapravo definiraju kroz glazbu i odnose s drugim ljudima, ali nismo u detalje mogli istraživati na koji je način glazba povezana s identitetom', objasnio je North, izvijestio je PsychCentral.
'Uvijek smo sumnjali da postoji veza između glazbenog ukusa i osobnosti. Ovo je prvi put da smo bili u mogućnosti sagledati sve detalje. Nitko to nije dosad napravio na ovaj način', kaže North.
Evo rezultata istraživanja:
Rap/Hip-hop: visoko samopoštovanje, ekstrovertiranost, nisu baš ekološki osviješteni
Heavy metal: nježni, nisko samopoštovanje, pomalo rezervirani, ali zadovoljni sobom
Indie rock: nisko samopoštovanje, kreativni, lijeni, tvrdoglavi
Elektronika/dance: društven, tvrdoglav, kreativni, uglavnom ekstrovertirani
Klasična glazba: visoko samopoštovanje, introvertirani, dobro zarađuju, ekološki osviješteni
Pop: visoko samopoštovanje, vrijedni, društveni, nisu kreativni, nervozni
Zanimljivo je da nam glazbeni ukus može otkriti i druge stvari o nekome.
'Smatram da ako promatramo nečiju dob, spol, nacionalnost, pripadnost društvenom sloju, sve osim nečije osobnosti, možemo predvidjeti nečiji glazbeni ukus s 30 posto točnosti', kaže koautor ovog istraživanja Tomas Chamorro-Premužić, piše Medical Daily
To potvrđuje i Northovo istraživanje koje je pokazalo da su osobe koje vole operu, jazz ili klasičnu glazbu u najvećem postotku osobe s boljim obrazovanjem i s većim primanjima od obožavatelja drugih glazbenih žanrova.
Naravno, sve to odgovore treba uzeti s rezervom, dodaje Chamorro-Premužić, jer mnogi koji su sudjelovali u ovom istraživanju (kao i u mnogim drugim psihološki istraživanjima nisu bili sasvim iskreni u svojim odgovorima. 'Postoji razlika između glazbe za koju ljudi tvrde da je vole i onoga što zapravo slušaju u stvarnom životu. To je zato što su ljudi svjesni da se određena glazba povezuje s određenim vrijednostima i osobnosti', objasnio je on.
Unatoč strahovima mnogih roditelja, slušanje agresivne glazbu neće nikoga pretvoriti u agresivca!
'Nema dokaza da je glazbeni ukus može utjecati na osobnost. Jedino što znamo je da ljude koji slušaju agresivnu glazbu to na neko vrijeme oslobađa agresije, no na dulje staze ih čini zapravo sve agresivnijima', smatra on.