Francusko-američki bend M83, koji ove godine dominira najvećim svjetskim glazbenim festivalima, sinoć je lansirao oko 1.000 posjetitelja zagrebačke Tvornice u svemir moćne plesne glazbe i vrhunskog vizualnog doživljaja
Čekao je Anthony Gonzales deset godina i napokon dočekao svoj trenutak. Prošle je godine, naime, Hurry Up, We're Dreaming, peti album njegovog projekta M83, pokorio svjetsku elektro indie scenu i postao 'sljedeća velika stvar iz Francuske nakon Davida Guette'. Singl Midnight City šepurio se u reklami za Victoria's Secret, spomenuti album završio na trećem mjestu Pitchforkove godišnje liste, a redom su padali i najveći svjetski festivali poput Coachelle. Tako se bend nazvan po galaksiji Messier 83 katapultirao u orbitu najvećih elektroničkih glazbenih imena današnjice, osvojivši novu, hipstersku publiku, no ne zanemarujući ni one koji su od početka zavoljeli njihovu eklektičnu mješavinu plesne elektronike, raspojasanog indie popa i psihodeličnih kovitlaca jeke.
Na krilima sjajnog nastupa u petak u Barceloni na najjačem europskom glazbenom festivalu Primavera, M83 je stigao u Zagreb i već impresivnom postavkom pozornice naznačio kakav šou nas čeka. Petoro ljudi izmjenjivalo se na pet laptopa, tri sintisajzera, tri gitare i dva basa, jedino se izvrsni bubnjar Loic Maurin čvrsto držao svog kombiniranog elektroakustičnog seta. Vrlo zanimljiva scenska simulacija svemira, s četiri točkasta projekcijska panela i raznobojnim zvjezdanim nebom u pozadini podsjetila je na pozornicu Massive Attacka na Šalati prije devet godina, i dalje jedno od najboljih scenskih rješenja koje je Zagreb ikad vidio.
Gonzales je na pozornicu pod ljubičastim svjetlima, praćen treperavim zvukom sintisajzera, izašao maskiran u vukodlaka s nepomičnim udovima, no ovaj trash-horor detalj trajao je samo do početka vokalne dionice u uvodnoj Intro, na kojoj su mu grleno asistirali sjajni multiinstrumentalist Jordan Lawlor i simpatična klavijaturistica Morgan Kibby. Uslijedile su stara dobra Teen Dream i aktualni singl Reunion, koji zvuči kao Rush na ecstasyju s refrenom Happy Mondays. Još su neke pjesme u koncertnim izvedbama otkrile novu, na albumu nedoživljenu dimenziju – primjerice, sjajna Steve McQueen na kojoj su zvučali kao Weezer iz svemira, We Own The Sky koja je ponovno podsjetila na zlobno izdanje Massive Attacka ili monumentalna balada Wait koja je zazvala Radiohead iz OK Computer faze. Najveće oduševljenje i vrisku, očekivano, izazvao je veliki hit Midnight City, dok su na bis odsvirali dvije ljepotice s prethodnog albuma Saturdays=Youth, sporu i dramatičnu Skin of the Night i razigranu Couleurs, zakucavši koncert nakon sat i dvadeset minuta u maniru klasičnog rave partija.
Zaključak? Iako za nijansu prekratak, izvrstan nastup razigranog benda koji nam je došao na vrhuncu karijere, i koji je pomirio i staro i mlado – podjednako su zadovoljni bili i oni koji su mislili da su na nekom bubblegum elektro partiju i oni koji su blenuli u stage uvjereni da je pred njima Kraftwerk. M83 je 'kupio' Zagreb i izgledno je da će se vratiti.