Godišnjica smrti trogirskog pjevača, kaže njegova supruga Janja, bila je jučer budući da je Vinko Coce preminuo 26. listopada u 23.55 sati. S puno emocija i boli govori nam kako je svjesna da život mora ići dalje, ali da danas živi u lijepim uspomenama na njega.

'On je uvijek sa mnom na svakom koraku, u svim mojim mislima, sa svakim otkucajem mog srca. Kad ga vidim na televiziji, uvijek imam osjećaj da kad tamo završi, kad tu pjesmu otpjeva, doći nasmijanog lica kući na večeru. Svaki djelić našeg stana me podsjeća na njega. Vinko i dalje za mene živi. Kako sam navikla da je često bio na koncertima, turnejama, i dalje imam osjećaj da se nalazi na nekoj duljoj turneji i da će se ubrzo vratiti. Kad odem na groblje, onda tek vidim kome sam donijela cvijeće. Ali čovjek mora shvatiti da je smrt rastanak. Katkad me utješe neke knjige ili lijepe misli koje pročitam na internetu', rekla nam je Janja.

Jučer je posjetila suprugovu grobnicu, gdje mu je klapa Trogir, kao i lani otpjevala dvije pjesme.
'Grobnica je uvijek puna cvijeća i svijeća kao nakon sahrane. Svaki put kad dođem ondje, a to je barem jednom tjedno, uvijek nađem nešto novo ili figurice anđela, ruže, svijeće na koju posjetitelji napišu od kuda su došli pa vidim da su bili i iz Slavonije, Istre, a čak i stranci dolaze Slovenci, Česi, Poljaci. Mnogi su ga voljeli slušati', ističe. Dok govori o svom voljenom Vinku, njihovim zajedničkim trenucima, teku joj suze. Posebno joj je teško kad se bliže blagdani, koje su uvijek provodili zajedno.

Često se čuje s Vinkovim prijateljima.
'Žao mi je kad mi kažu da su bili na groblju, da me nisu htjeli gnjaviti, a meni je uvijek drago kad netko svrati na čašicu razgovora, kavu. Mama i ja živimo same, obje smo udovice i baš nam treba malo društva, da nismo uvijek u brigama i tuzi', izjavila je.

Jedan od bliskih prijatelja, skladatelj Neno Ninčević Vinka je pjevački oblikovao te mu podario mu puno hitova. Prisjetio se prvog susreta s trogirskim pjevačem.

'Bilo je to u ljeto 1992. u Trogiru, u ACY marini. Pamtim veliki šešir i ispod šešira nasmijano lice. Krupan čovjek, ustvari krupan je za njega bio oblik deminutiva. Čekam glas, bariton ili bas, međutim to njegovo: 'Dobar dan, ja sam Vinko' zvuči meko s obzirom na gabarite, gotovo dječje. 'E, meni su ti rekli, nikad od tebe pivača i zvijezde, da san samo za pivat tenora u klapi. Ma proba san već pa nije uspilo ili ja ili pisma, nešto ni valjalo', rekao mi je. Bio je beskrajno simpatičan. Zapravo nas je povezao moj prijatelj Frane Buble, dobra duša koji je i dao prva sredstva da se krene sa snimanjima, ostalo je sve, kako ljudi kažu, povijest. 'Da je meni s tobom kroz pašike', 'Lungo Mare', 'Mirno spavaj ružo moja'... puno pjesama, desetak velikih hitova ili vječnih melodija, stotine koncerata, pobjede na Festivalima, stand up ovacije Trogirskom Slavuju i sve što uz to ide. Svega je tu bilo i šale i suza i smija', rekao nam je skladatelj.

'Vinka ću zauvijek pamtiti po njegovoj dobroti, po tome što je bio vrijedan, kvalitetan čovjek. Sjećam ga se s puno poštovanja i ljubavi koju je on nesebično dijelio sa svim ljudima. Bio je drag i pošten čovjek i veliki pjevač', rekla je Tereza Kesovija koja je pokojnog pjevača posjećivala do zadnjeg trenutka u bolnici.

U bolnici ga je stalno posjećivao, bio mu blizak prijatelj i pjevač Dražen Zečić
'Često se u društvu sjetimo i razgovaramo o Vinku. Fali mi druženje s njim, ali naravno on uvijek živi u našim srcima i mislima. Najviše ću ga se sjećati po tome što je bio pozitivan u svemu što je radio. Bio je duša od čovjeka', izjavio je Zečić.

Pjevača Alena Nižetića s Vinkom je osim dugogodišnjeg prijateljstva vezala ljubav prema pjesmi, Dalmaciji, NK Hajduku, a snimili su i zajednički duet jedna od himni voljenog kluba - 'Ljubav mog života'.
'Coce je uvijek u mojim mislima bez obzira na godišnjicu. Često odlazim na njegovo posljednje počivalište, a publiku redovito, što znači na svakom svom koncertu podsjećam na njega kad pjevam naš zadnji duet 'Ljubav mog života'. Danas mu je godišnjica pa je to za mene poseban emotivni trenutak. Nije lako bez njega, ali moramo sačuvati sjećanje na njegova djela. Uvijek ću ga pamtiti po njegovoj pozitivnosti. Svaki put kad bi mi se na displayju mobitela pokazalo njegovo ime, kad bi me zvao, srce bi mi poskočilo od radosti. Znao sam da ću se nasmijati čim mu čujem glas, a onda bi obično uslijedila i kakva besida. Bio je inteligentno duhovit čovjek. Pamtit ću ga po brojnim zajedničkim nastupima, festivalima i nezaboravnim druženjima', kaže Alen.

Janja danas živi u uspomenama na voljenog supruga

Alen Nižetić i Vinko Coce otpjevali su duet koji je danas jedna od himni Hajduka