Kakav je osjećaj tako dugo raditi istu emisiju? Dolazi li do zasićenja ili je hrvatska politika previše zanimljiva i dinamična da bi došlo do zasićenja?
Svaki Poligraf je drugačiji od prethodnoga. Događaji se nižu filmskom brzinom, osobito u ovo predizborno vrijeme. Uostalom, emisija traje dugi niz godina i
promijenilo se mnogo voditelja – Aco Stanković, Pero Štefanić, Ivan Žaknić. Danas se izmjenjujemo Milena Jukić-Ugrin i ja. Vodim taj radijski talk-show u posljednjih desetak godina i svaki petak ujutro sam jednako uzbuđen kada sjedam u radijski studio. Samo što u zadnje vrijeme studio nije samo radijski već i televizijski, pa moram biti obrijan i u sakou. To mi malo ide na živce.

Što vam pričinja najveće zadovoljstvo prilikom uređivanja i vođenja 'Poligrafa'?
Političari su na radiju nekako opušteniji, često i otvoreniji. Kažu i stvari koje im se kasnije, kada drugi mediji citiraju emisiju, obiju o glavu. Uspoređujem to s 'Otvorenim' gdje onoga trenutka kada se upale reflektori, nestanu šale koje zbijaju prije emisije i odjedanput skaču jedan drugome za vrat. Igraju naučene saborske uloge. Ovdje je ta razlika između ulaska u eter i vremena prije emisije, kada ih nastojim opustiti, neprimjetnija. Zato, valjda, izgovore ono što stvarno misle.

Po vašem iskustvu, koliko se političari u neformalnoj komunikaciji razlikuju od političara kad komuniciraju s javnošću?
Mnogi uštogljeni tipovi s ekrana i iz saborskih klupa u stvarnosti su duhoviti ljudi. No uništili su ih silni medijski treninzi i pripreme za nastup. Tamo ih spin-doktori uče što smiju, a što ne smiju reći. Kada ih pitate nešto neugodno pa vam se prvo zahvale na pitanju, a onda kažu 'prije nego odgovorim na to moram istaknuti' onda znate da muljaju. Nakon emisije se šale tko je kome smjestio. Evo, baš neku večer nakon televizijske emisije jedan visokopozicionirani vladajući se ispričavao kolegi iz oporbe s kojim je inače dobar još od profesorskih dana. Kaže – oprosti, morao sam te napasti!

Kako uspijevati dovući političare tako rano ujutro u emisiju? Kako reagiraju kad im kažete da se trebaju rano ujutro pojaviti na radiju?Jeli itko ikad zaspao - slučajno ili namjerno i ako jest, što ste rekli slušateljima?
Bilo je situacija u kojima se gost nije pojavio ili je zapeo u jutarnjoj gužvi. No u posljednje vrijeme svi uredno dolaze. Čak ni Ratko Čačić više ne kasni. Ali sada je ulogu uletavanja u zadnji tren od njega preuzeo Miro Kovač. Obično ga u studio tajnica uvodi pod špicom emisije.

Što vam pričinja najveće zadovoljstvo prilikom uređivanja i vođenja Poligrafa?
Volim komentare i pitanja slušatelja na kraju emisije. Glas javnosti ono je zbog čega smo mi na javnom radiju i stvoreni. Mislim da ću za ta pitanja ubuduće ostavljati više vremena.

Postoji li neka emisija 'Poligrafa' koju ste posebno dobro upamtili i koje se uvijek rado sjećate? Ako da - koja i zašto?
Više pamtim one u kojima su gosti demonstrativno napuštali studio i galamili da ih voditelj treba zaštititi. Kao da sam ih zvao da ih štitim. One dobre emisije dođu i prođu. Poslije te netko iskreno, a netko malo manje iskreno potapša po ramenu i idemo dalje.

Sakupili ste dosta iskustva na radiju, ali i na televiziji. S vremenskim odmakom, koji vam je medij draži i zašto?
Volim radio. Televizija je opasna. Pomisliš da si važan. Vidio sam puno sjajnih, talentiranih mladih ljudi koji su nakon pojavljivanja na ekranu doživjeli vatromet taštine. Bljesnuli bi, i potom izgorjeli kao zvijezda padalica. Nadam se da ću ostarjeti na radiju.