ARCADE FIRE

'The Suburbs'

09.08.2010 u 16:14

Bionic
Reading

Bend iz predgrađa Montreala, predvođen frontmenom odraslim u predgrađu Houstona, konceptualnim albumom o životu u predgrađu kao metafori otuđene svakodnevice zasluženo se plasira u prvu ligu rock veličina novog milenija

Arcade Fire je poletio visoko, a onda sam sebi potkresao krila – probojni album 'Funeral' bio je kamen temeljac prodora novog, nakinđurenog indie zvuka s kabaretskim i art rock elementima, dok je nasljednik 'Neon Bible' donio pretencioznu, angažiranu i nekoherentnu zbirku pjesama, među kojima je najbolja, 'No Cars Go', već objavljena četiri godine prije toga na prvom EP-u benda.

Velika medijska pažnja, sviranje s gigantima poput U2 ili Davida Bowieja, ali i mistificirajući potezi poput kupnje napuštene crkve u kojoj su album i snimili, donose im poprilično dobre kritike, ali i dosta razočarenja onih koji ih prate od početka. Slične najave pratile su i ovaj album, koji je objavljen s osam različitih omota, a na službenoj stranici benda postavljen je flash prikaz izmjena svih njih.

Srećom, sadržaj je važniji od pakiranja, a bračni par Win Butler - Regine Chassagne i njihovih petero suradnika ovdje isporučuju uistinu odlična, bogato aranžirana i žanrovski šarolika glazbena rješenja, praćena jednostavnim i bazičnim tekstualnim razmišljanjima o odrastanju u predgrađu kao univerzalnoj temi u kojoj se 'klinci' mogu prepoznati. Riječ 'klinci' nije ovdje slučajno – Butler je na albumu upotrijebi najmanje tucet puta, uvijek u različitim kontekstima, no rijetko kad izravno referirajući na današnju mladež. Prije je riječ o vremenima koja su prethodila današnjoj recesijsko-korporacijsko-manipulativnoj stvarnosti – drugim riječima, vremenu kad su današnji trideset-i-nešto godišnjaci bili klinci.

Svirački gledano, Arcade Fire nas vodi na putovanje kroz korijene veličanstvene glazbe koju danas uporno podvode pod razvikani termin 'indie' – od baroknog bovijevskog popa preko ogoljenog springstinovskog folk rocka, s darkerskim, punk i dance začinima koji osvježavaju zvuk benda. Naročito je ovo vidljivo u zaigranoj 'Rococo', epskoj 'Suburban War', poletnoj 'Month of May' i plesnoj 'Sprawl II (Mountains Beyond Mountains)', koje kaleidoskopski slikaju raznolikost ovog izvrsnog albuma čije se pjesme doslovce prelijevaju jedna u drugu.

Ako ste vjerovali da 2010. niste u stanju koncentrirano preslušati bilo koji album od početka do kraja, pružite šansu 'The Suburbs' – neće vas razočarati. Koncertnim promoterima, pak, dobronamjerno sugeriramo da svakako iskoriste posljednju priliku da nam dovedu Arcade Fire dok još nisu prerasli reputaciju najvećeg malog benda na svijetu. Pa makar i na neki od ljetnih festivala.