Gledateljima tportala, slušateljima Radija 101 i cjelokupnoj Hrvatskoj, kroz niz radiostanica koje su prenosile koncert uživo, Gustafi su predstavili svoj osmi album 'Chupacabra', poprativši ga nekim od svojih najvećih hitova.

U svirci koja je trajala sat i pol prvi blok bio je posvećen predstavljanju novih, još neobjavljenih pjesama. Na samom početku osjećala se lagana trema koju je pojačala statičnost članova benda. Scensku zakočenost, netipičnu za Gustafe, razbijala je tek jedina ženska članica, prateća pjevačica Barbara Munjas, koja je u svjetlucavoj mini haljinici skakutala scenom, razigravajući atmosferu 30-ak najvjernijih fanova i ponekog predstavnika medija u gledalištu.

Početne ukočenosti nestale su s pjesmom 'Krava', a prva glazbeno-energetska bomba bila je pjesma 'Sanjat ćemo žuto', najavni hit još neobjavljenog albuma. Pjesma je, osim publike, uspjela podignuti i kratku Barbarinu haljinicu visoko iznad koljena, i više.

Snažno vesela glazbena energija iz 'Sanjati...' pretočena je u fini plesni ritam pjesme 'Pleši, debela', u kojoj su se razigrali odlični i bučni puhači Alen i Nikola Mohorić na trubama i Romano Hantih na tubi, da bi uslijedila 'Pretelo jedini', 'tužna priča o dva prijatelja koji ne znaju kako su se našli, a kamoli izgubili', kako ju je najavio Edi Maružin. U zabavnom španjolskom ritmu pjesme koji se pretakao u koračnicu nametnuo se Edin Pecman na harmonici. Prvi dio koncerta Edi je završio riječima: 'To je bio dio novog albuma. Poslušajte ga ne dva, već 22 puta, i zaboravit ćete na Brkicu', i dodao: 'Obećavam da, ako smo s ovim albumom zajebali, napravit ćemo vam novu Brkicu. I Oštariju!'

Nakon 'formalnog dijela', deseteročlani bend vratio se na znani i vrhunsko uvježbani teren. Nisu išli za nizanjem najvećih hitova, već su posložili vrlo pametnu play listu u kojoj se glazbena energija podizala do usijanja, da bi je zatim dozirano spuštali kako bi pripremili teren za nove uzlete. Krenuli su s baladičnom 'I da san zna' te se uspinjali do užarene 'Katarine'. Barbara se sve manje obraćala mikrofonu, a sve više privlačila pažnju razigranim pokretima i svjetlucavom haljinicom, što je Edi prokomentirao: 'Djevojčica je mislila da će televizija biti tu.'

Glazbenoj razigranosti puhača i harmonikaša s nekoliko sola pridružio se Vlado Maružin na gitari, a publika je bila sve življa i razigranija. Uslijedila je sjetna 'Jesen', Edijeva posveta pokojnom prijatelju Milanu Mladenoviću iz EKV-a, da bi u zadnjem zatišju pred 'finalnu buru' razigrani Istranin s rasplesanom mini haljinicom otpjevao a capella obradu stare istarske 'Kad san bija blizu Žminja grada'. Uslijedila je 'jedna za pedofile', kako je Edi najavio obradu Robićevog hita '17 ti je godina tek' i na kraju urnebesna 'Ja nisam stija mala'.

Osim standardno vrhunske veselice, Gustafi su nam koncertom na Stojedinici ponudili neke nove, vrlo zanimljive prostore glazbenog sazrijevanja, otvorene albumom 'Chupacabra'. Baš kao što i podnaslov albuma 'Ma sretni smo i ovako' na vrlo dobar način objašnjava novu glazbenu smjernicu – zrijemo, poput vrhunske istarske malvazije, manje razigrani, ali znatno bogatijeg okusa. Sretni u glazbenom odrastanju.