Pripremate novi TV-proizvod koji ste nazvali 'Noćni kolegij'. O kakvom je projektu riječ? Kad ćemo to moći pratiti na televiziji?
Riječ je o 20 epizoda za HTV3 u kojima u svakoj epizodi gledamo drugo predavanje i drugi kolegij sveučilišnih profesora s različitih fakulteta. Tako iz svog naslonjača gledajući HTV3 možete učiti crtanje akta, vidjeti proces dizajna proizvoda, naučiti što stoji iza kondicijske pripreme, farmakologije, astrobiologije ili čuti o narodima bez države Kataloncima, Baskima i Škotima…

Otkud ideja za takvu emisiju?
Danas televizije isključivo gledaju komercijalnu isplativost projekta pa je HTV3 ostao rijetka oaza gdje se mogu producirati projekti koji imaju prvenstveno edukativnu, pa tek onda zabavnu namjenu. Osobno mi je gušt raditi emisije nakon kojih gledateljima ostaje pokoja korisna informacija o svijetu oko nas, jer nisu svi gledatelji odlučili biti kuhari ili pjevači.

Uskoro na HRT3 kreće serijal 'Autoportreti gledatelja'. Snimili ste 50 epizoda o neobičnim ljudima. Pripremate li još koji projekt?
Da, upravo završavamo snimanje petominutnih autoportreta gledatelja koji nam govore o svom životu kroz svoje fotografije. Cijeli je projekt inspiriran proročanstvom Andyja Warhola da će svaki stanovnik imati 5 minuta slave. Svakodnevno svjedočimo da je to istina kroz masu posvuduša i političara koji iskaču iz paštete, pa sam mislio osvježiti scenu s 50 manje poznatih ili skroz nepoznatih ljudi.
A za jesen pripremamo najkompleksniji od nabrojanih projekata, a to je osam epizoda 'Hrvatski velikani' po 48 minuta o banu Jelačiću, Nikoli Šubiću Zrinskom, Mažuranićima, Faustu Vrančiću itd. To su ozbiljni povijesni dokumentarci za HTV1 s tankim slojem zafrkancije i zabavnih detalja.

Robert Knjaz i Dražen Zeljković na snimanju emisije 'Autoportreti gledatelja'

Prof. Nenad Pokos - Hrvatsko katoličko sveučilište u 'Noćnom kolegiju'

Štancate projekt za projektom, poznati ste radoholičar. Imate li ikad vremena za predah? Kako izgleda kad se vi odmarate?
To je ova godina, a prošlu smo radili samo 'Klasike narodu'. Netko je negdje rekao da je čovjek inertno tijelo i ja sam pravi primjer za to. Kad se odmaram ljeti na Silbi, to traje tjednima i mjesecima, ali kad radim, još sam gori i tek se tada ne mogu zaustaviti. Iako priznajem da više uživam u radu, jer je stvaranje ono što me istinski veseli i tek tad osjećam da imam neku svrhu.

Na koji način otpuštate kočnice u životu?
Premet, zgrčka, raznoška… tisuće i tisuće ponavljanja svake večeri kad dođem sa snimanja. Ali dnevno na snimanjima srećem masu zanimljivih ljudi i iako mi je navečer tijelo umorno, mozak je pun adrenalina i gušta što sam upoznao sve te životne priče i završio dan s novim iskustvom. Tako da je to neka vrsta umora koji je drugačiji od onog kad te deset sati dnevno tlače neonska lampa i glupavi šef.

Koje kvalitete cijenite kod ljudi?
Spontanost. Iskrenost. Bolje iskrena 'seljačina' nego neiskrena 'faca', bolje iskreni neprijatelj nego neiskreni prijatelj itd. Isto tako, kao i svi, volim optimizam i takvim se ljudima pokušavam okružiti privatno i u poslu. Jer takvim ljudima ništa nije teško, uvijek ti pune baterije i daju primjer kako dalje.

Jeste li ikad osjetili zavist kolega?
Ne. Zašto? Mislite na moj apolonski torzo ili na imanje na Bora Bori?

Postoji li osoba s kojom biste se mijenjali za posao?
Sa svim astronautima, s Brankom Uvodićem, s Homerom Simpsonom... 

Pratite li rad svojih kolega s konkurentskih televizija?
Čuj, ja sam ti na kraju 'hranidbenog lanca'. Moji doma gledaju recentne šou programe, a kad ja dođem na red, već sam crknut i obično samo zurim u Discovery, National geographic i slične programe. Osim kad je Liga prvaka, tad lajem i grizem za nogu ak' nije upaljen program koji dolikuje.

Što vam, osim posla, diže adrenalin i što vam danas predstavlja izazov u poslovnom smislu?
Adrenalin mi diže kad vidim da 2016. netko nosi fudbu, adrenalin mi diže dobra mjuza u punom kafiću ili disku, osjećaj kad sjediš u avionu i letiš u Brazil na svjetsko u nogometu, ali dobar osjećaj je i popričati s neznancem koji te digne na dobru foru ili ti prizna da ga je tvoja emisija razveselila. E, to zadnje mi je najdraže i najveća plaća za sve što radim.

Kako gledate na kritike i postoji li neka pohvala ili kritika koju ste zapamtili?
Emisije koje radimo, radimo za stotine tisuća potencijalnih gledatelja, a kritiku piše samo jedan od njih. Dakle, kada bismo imali uvid u sve kritike svih ljudi koji su gledali emisiju, e to bi bilo objektivno. Sve ostalo je subjektivno. Ali ne treba olako prijeći ni preko pojedinačne kritike, jer je to prilika da napreduješ. Od tapšanja po ramenu ne napreduješ, već od učenja na svojim greškama, dakle ako je kritika stručna i konstruktivna, onda je jako dobrodošla.