Filmom 'Kotlovina' Tomislav Radić zaokružuje svoju trilogiju začetu sjajnim 'Što je Iva snimila…' u kojoj secira obitelj i hrvatsko malograđansko društvo. Dok je drugi dio trilogije 'Tri priče o nespavanju' Radić sveo na potpuni stilsko-sadržajni redukcionizam, 'Kotlovina' i tematski i izvedbeno puno više podsjeća na 'Što je Iva snimila…'.

Opet je tu brojna obitelj i njihovi gosti, opet imamo bujicu dijaloga, opet je na djelu put od potpirivanja do rasplamsavanja obiteljskih odnosa. Samo je ovaj put lažnu videosnimku odmijenila kamera iz ruke prerano preminulog Vedrana Šamanovića – a Radić u nekoliko navrata iskazuje svoj politički habitus. Ima li bolje zanimacije u Hrvata nego uz kotlovinu, odojka i gemište raspravljati o Europi, dijaspori i državotvornoj svijesti? U Radića još tinja autorska vatra, 'Kotlovina' je skoro vrlo dobar film, solidne brojne glumačke ekipe iz koje izdvajamo veterana Borisa Buzančića, fino osjenčanih likova. Da je malo kraći, bio bi još bolji.

Svakako najkontroverznijim naslovom u konkurenciji predstavila se Irena Škorić, autorica niza nagrađivanih kratkih filmova i dokumentaraca. Njezin '7 seX 7' svojevrsni je omnibus od sedam erotičnih priča što u sjećanje neizbježno priziva slavni 'Decameron'. Svi su filmovi snimljeni u jednom kadru, stilski su na tragu 'cinema veritea' i 'Dogme', a Škorić ih je osim erotikom nakrcali i brojnim filozofskim, filmskim, glazbenim i društvenim referencama. Problem je što priče kvalitetom izrazito variraju, što smo onu najbolju – '9. ožujak' - već vidjeli te što je, unatoč najavama, film cijepljen od humora.

Ireni Škorić čestitke za hrabrost, ali ćemo se s čestitanjem tu zaustaviti.