Među prvima publiku su zabavljali jedni od predstavnika nove srpske glazbene scene, Svi na pod. Veseli elektro funk miks rasplesao je doduše malobrojnu publiku, no svakako ih možemo smatrati ugodnim iznenađenjem. Dosad su se u Hrvatsku probili uglavnom službenim spotovima i studijskim snimkama na YouTubeu, no uživo su zvučali odlično. Pjevačica koja je na pozornici izgledala poput male pikule naspram ostalih članova benda, bila je ipak na visini zadatka pred zahtjevnom festivalskom publikom koja od lokacije do lokacije traži zabavu.

Kao pravi festivalski bend i pun pogodak u tom smislu pokazali su se The Cribsi, koje su još prije desetak godina proglašavali predvodnicima britanskog odgovora na novi val tada popularnih američkih alternativnih rock bendova. Iako se mogu pohvaliti time da su primjerice na Glastonburyju bili headlineri jednog od stageova, ne pretjerano dinamičnim pjesmicama pop prizvuka nisu nas pretjerano impresionirali.

The Cribs

Isto ne možemo nikako reći za Amerikance The Bots, i to ne samo zato što se radi o klincima. Duo koji čine braća, 16-godišnji bubnjar Anaiah i 20-godišnji Mikaiah (gitara, glavni vokal), bio je naprosto sjajan. Jasno je da tinejdžeri imaju više energije od nekih olinjalih starkelja koji sviraju već 30 godina, no oni ne samo da znaju skakati i smijati se, oni znaju svirati i komunicirati s publikom, a mali rudlavi bubnjar bio je naprosto nevjerojatan. U jednom je trenutku sa strane pozornice prošla zgodna, visoka gospođa za koju pretpostavljamo da se radi o mami koja ih i inače prati na turnejama.

The Bots

Zvuk pravog američkog, komercijalnog r’n’b-ja i soula donio nam je Aloe Blacc koji je ne samo rasplesao publiku, nego ju je u svakom trenutku kontrolirao. Ako im je rekao da se zagrle, oni su se zagrlili. Ako je zamolio da se po sredini napravi mjesta za one iz zadnjih redova da priđu bliže, i to se desilo. Na trenutke smo doduše imali dojam da nas sve želi natjerati da se primimo za ruke, zanjišemo se u ritmu i po mogućnosti spasimo svijet pozitivnom energijom, no to nije smetalo publici koja je oduševljeno mrdala bokovima ne samo na hit ‘I Need A Dollar’, već i na druge stvari u kojima se lako mogao prepoznati utjecaj pionira funka, Curtisa Mayfielda. Ako ništa drugo, saznali smo kako zvuči moderni i pravi američki r’n’b i soul.

Aloe Blacc

No ako ćemo iskreno i suditi prema reakcijama publike, hit večeri nesumnjivo je bio veliki Wu-Tang Clan. Fenomen ovog kolektiva konačno je došao i do nas te smo imali priliku uživo poslušati ono što je jedan od repera na stageu nazvao ‘real live hip hopom’. Premda se ne radi ni blizu o jednako komercijalnim izvođačima, pa su onda i teško usporedivi, ovakvu reakciju publike na ovogodišnjem Terraneu doživjeli smo samo prvi dan na nastupu Prodigyja. Wu-Tang Clan se pokazao kao prava atrakcija i šećer na kraju.

Wu-Tang Clan

Na svu sreću, najavljivana nevera nije se pojavila, a od kiše koja je trebala pasti točno u ponoć (da, tako se pričalo) osjetili smo tek nekoliko kapi.

Premda smo na početku bili sumnjičavi, ovogodišnji Terraneo spasio je zadnji dan i zanimljiv i raznolik line up kakav i treba biti na ovakvim festivalima. Možda nije sve zasluga Wu-Tang Clana, ali oni su u svakom slučaju zaokružili ovaj glazbeni događaj i izvukli nedostatke s početka.