Kad čak i pjesma nazvana 'No. 1 Party Anthem' zvuči kao stiskavac pred kraj tuluma, balada za ples po ostacima rigotine i razbijenih boca hedonističke zabave koja je odavna završila, jasno je da je novi album Arctic Monkesa još jedna prilika za nostalgičnu refleksiju starih fanova – da, riješimo se toga odmah na početku, Arctic Monkeys već pola desetljeća nije bend koji je 2006. definirao zvuk, stil i poetiku britanske mladalačke ulice štrikajući vinjete noćnog života Londona s gitarama, onako kako je to nekada radio, recimo, jedan Mike Skinner, samo sdrugim oružjem. Ili kako to danas rade neki drugi junaci, poput genijalnog Kinga Krulea

U međuvremenu, kaže priča koju već znamo napamet, Alex Turner ostario je brže nego što je itko očekivao – ako je već s 'Whatever People Say I Am, That's What I'm Not' bio starmali genije, s 'AM', petim studijskim albumom benda, demonstrira još veću zrelost, gazeći dublje po srednjem tempu, popeglaniji i nostalgičan za nekom drugom, starijom i drugačijem erom gitarističkog popa i rocka. Čak i u usporedbi s prethodnicima inspiriranim gljivama izraslim u pustinjskom vrtu američkog mentora Josha Hommea

'AM' bi se dalo opisati kao mračni album, da nije činjenice da čak i kada zvuči klaustrofobično i oporo, probija mjehur distance zrakama optimizma – poslušajte samo 'Mad Sounds', koja savršeno miješa melankoliju i osunčane šezdesete.

Kad Turner govori o utjecajima Dr. Drea, Outkast i Aaliyah, ne šali se – mada ne trebate očekivati hip hop ploču, cimajuća živost jedne 'Fireside' samo je uvertira u doktordreastu pokretnost 'Why'd You Only Call Me When You're High?', koja uistinu gazi takvim terenom, baš kao što uvodna 'Do I Wanna Know?' spaja sirove tomvejtsovske ritmove s duhom pustinjskog rocka. 'Snap Out Of It' stiže ravno s jukeboxa, kao komad retro-soula, dok 'Arabella' bez pardona i skrivanja mažnjava Black Sabbath

Suludi koktel?

Na papiru da, ali u praksi, 'AM' zvuči začuđujuće koherentno. Kada su i kako Arctic Monkeys odlučili pa konačnici i uspjeli spojiti soul, croonere, funk, hip hop, pop, rock i heavy metal i zašto su to uopće htjeli probati? Ne znamo točne odgovore, ali znamo da im je igra pošla za rukom. Rezultat je začuđujuće izbalansiran, nimalo rastresen, svjež i jednostavno dobar.

Ocjena: 7,5/10

Izdavač: Domino