Što publiku čeka u Domu sportova? Ondje ste već kao doma, malo malo - pa svirate tamo...
Prethodni solo koncert u Domu sportova je bio nevjerojatno iskustvo i planiramo to ponoviti. Ako nam to pođe za rukom i oba koncerta prođu kako smo zamislili, to će biti kruna dosadašnje karijere benda S.A.R.S. i dat ćemo sve od sebe da zajedno s publikom dođemo do toga.

Gdje izlazite kad ste u Zagrebu? S kim se tu najviše družite?
Gdje god otputujem, trudim se izbjegavati mjesta gdje je velika gužva i gdje je bučno, jer mi je toga preko glave. Često odem na Jarun ako je lijepo vrijeme ili posjećujem neke kvalitetne restorane, a u Zagrebu ih ima mnogo.

Koji vam je prostor/stadion/dvorana ostavio posebnu emociju i dojam?
Od svih prostora na kojima smo svirali u Hrvatskoj, izdvojio bih zagrebački Dom sportova i pulsku Arenu.

Odlučili ste objavljivati singl po singl ubuduće. Kako to? Dolazi do kreativnog zasićenja ili blage krize nakon česte objave novog materijala?
Nije do zasićenja, već smo odlučili da je bolje objavljivati pjesme u formi singla jer mislimo da će tako svaka objavljena pjesma imati daleko bolju promociju. Nemojte misliti da ćemo stati, jer inspiracije uvijek ima!

Kako održati kreativnu svježinu u procesu stvaranja i ne potrošiti se vremenom? Kako uopće zadržati potrebu da se i dalje nešto poruči, kaže, pita, propituje u svijetu koji generalno nije zainteresiran za traženje smisla i dubine, već je opterećen banalnostima?
Ne treba se opterećivati očekivanjima ljudi i treba raditi onako kako osjećaš da je najbolje. Poruka se mijenja ovisno o trenutku života u kojem se nalazimo, kao i od emotivnog stanja, ali je vrlo bitna i neizostavan dio pjesme. A tko će čuti? Onaj koji želi čuti.

Beogradska grupa S.A.R.S. miljenik je zagrebačke i hrvatske publike

Ima li glazba moć da nešto promijeni u društvu?
Nadamo se da ima.

Koliko se S.A.R.S danas kao bend svojom filozofijom i konceptom razlikuje od vaših samih početaka, a što je zapravo ostalo isto? Kako vi doživljavate bend?
Mislim da se mi nismo mnogo promijenili koliko sama publika i njihova percepcija nas. Normalno je da se ljudi mijenjaju kako odmiče vrijeme, ali mislim da je sama nit benda koja je bila na početku, ostala i danas ista.

Puno različitih kreativaca u jednom bendu. Kako usklađujete energije i kako se složite oko toga što je najbolje za vas? Tko ima glavnu riječ u bendu?
Puno babica - kilavo dijete! Držimo se toga da svatko mora znati koja su mu zaduženja i da to radi najbolje što zna. Bitnije odluke vezane za bend su ipak prepuštene mom bratu Žapcu, koji je osnivač i menadžer benda, pa se on brine o stvarima koje nas ne trebaju opterećivati kao umjetnike.

Vaši nastupi su dosta opušteni i čini se da se odlično zabavljate. Koliko vam je važan odnos s publikom i njezino prihvaćanje ili u drugom slučaju – nezainteresiranost? Jeste li imali kakvih neugodnih situacija?
Odnos s publikom je najbitnija stavka na svakom koncertu i trudimo se da uvijek izgradimo najbolji mogući odnos tijekom koncerta kako bi svima bilo bolje, i nama na bini i njima u publici. Za deset godina je bilo nekoliko glupih situacija kada smo nastupali u određenim klubovima gdje je publika dolazila po navici ispozirati i pitanje je jesu uopće ljubitelji naše muzike. Takve stvari su me izbacivale iza takta, ali na našu sreću, to se odavno prestalo događati.

Kritika i publika su vam tijekom svih ovih godina postojanja davali razne epitete. Kako biste vi željeli da se za 20-30-50 godina govori o vama? Po čemu želite da vas pamte?
Za početak bih želio da doživimo toliko dugu karijeru, a na raznorazne epitete se ne obazirem sada, a vjerujem da ne bih ni tada.

S.A.R.S.-ovci su nedavno najavili svoj nastup u Domu sportova ispred Klinike za infektivne
bolesti Dr. Fran Mihaljević