Rijeka je hladan, siv i turoban grad, poručit će vam već prvi kadrovi serije 'Novine', a gotovo svaki sljedeći kadar to će pokušati podvući. Rijeka u 'Novinama' kao da priziva Kopenhagen ili neki drugi lučki grad sa sjevera. Likovi se u njoj kreću kroz kišu i sivilo, ili pak kroz bijelo danje svjetlo bez sunca, sa sivim morem u pozadini i golemim dizalicama na obali. I to nije jedino što u seriji podsjeća na Dansku.

Već kada sam pogledala prvu epizodu 'Novina', zaključila sam da me podsjeća na danske serije. Ima tu još elemenata koji podsjećaju na vrhunske serije koje smo gledali i voljeli proteklih desetljeće i pol do dva, kao što je primjerice 'Žica', koju autori prizivaju izdvajanjem ključnih rečenica izgovorenih u epizodi kao svojevrsnih naslova na njezinu početku, ali i načinom na koji aktere povezuju u jedan zajednički, korumpirani mulj. No opći je dojam onaj skandinavskog noirea, danskih serija kao što su 'Ubojstvo' ili 'Borgen'.

To, dakako, ne znači da je serija kopija. Nije. Ona očito želi pripadati određenom stilu, određenoj televizijskoj 'školi', ali zapravo plete svoju priču - tužnu i tragičnu, okrutnu i odvratnu, brutalno iskrenu - priču o stanju u hrvatskim medijima. Postavljena je na lokalnu razinu - na razinu jedne redakcije, jednog grada, jedne gradske uprave, jedne grupe lokalnih lovatora, jednog prikrivenog zločina, jedne skupine novinara koji se svaki na svoj način pokušavaju nositi s novim pravilima igre, s novim pritiskom koji na njih ne stiže više izravno iz političkih krugova, nego od onih koji imaju novac.

'Morao sam', odgovara bivši vlasnik 'Novina' kada ga pitaju zašto ih je prodao bogatom grubijanu Kardumu, čovjeku s toliko novca, nekretnina, političkih i policijskih veza da može sve što mu se prohtije. 'Morao sam', kaže bivši vlasnik 'jer bi me inače sje*ali. Pritisnuli bi oglašivače da više ne oglašavaju u Novinama, pritisnuli bi vjerovnike da nam sjednu za vrat i onda bismo svi propali.' I to je ključna rečenica na kojoj se temelji serija 'Novine' - rečenica na kojoj se temelje svi strahovi članova redakcije 'Novina', sve njihove motivacije - bez obzira jesu li usmjerene na stranu ili protiv takvoga odnosa snaga, a na kraju, na toj su rečenice utemeljene i sve njihove sudbine.

Bez mnogo spoilera reći ću samo da se zbog te rečenice i njezinih izvedenica u seriji 'Novine' zaustavljaju rotacije i uništavaju cijela izdanja novina, da se zbog nje objavljuju članci sumnjive vjerodostojnosti ili manjkavih podataka u pozadini, da zbog nje novinari dobivaju otkaze i promaknuća, da se zbog nje otkrivaju njihovi obiteljski ili osobni interesi u pojedinim istragama, da se zbog nje pokazuju njihove veze s kriminalnim, poslovnim, političkim i crkvenim krugovima i da se zbog nje ispostavlja kako nitko nije sasvim nevin jer u sustavu s takvim temeljima nevini i ne mogu opstajati.

Nije onda ni čudno što je sve snimljeno tako da nam prikazuje sliku hladnog, tmurnog i okrutnog grada u kojemu nikada ne sija sunce.

Redatelj Dalibor Matanić i scenarist Ivica Đikić uz, dakako, brojnu sjajnu ekipu koja je na ovome vrlo očito morala naporno raditi - stvorili su seriju kakvu dosad još nismo vidjeli na domaćim televizijama. Bilo je, naravno, i prije serija koje su tematizirale kriminal, korupciju, tranzicijski blues i slične motive hrvatske svakodnevice, ali ovo je prva koja nas svakim svojim kadrom neugodno podsjeća da je čitav sustav u kojem živimo opak i bešćutan i da zbog njega i sami postajemo takvi, bez obzira igramo li po njegovim pravilima iz sebičnih ili plemenitih namjera. Pokazuje nam kako pojedini ljudi iz jednog mikrokozmosa novinske redakcije i njegovih pridruženih satelita reagiraju i djeluju na taj sustav straha, kako se neki u njemu junače, neki surađuju, neki bivaju poraženi, a neki nikada i ne shvate što ih je snašlo, no nitko mu se ne uspijeva oduprijeti.

Nije onda ni čudno što su se oko prikazivanja 'Novina' bile raspredale priče - da su oni koji su pogledali seriju bili vrlo zabrinuti oko toga kako će ona odjeknuti u takvom stvarnom sustavu.

Foršpan serije

No prikazivanje serije ipak počinje u nedjelju, 16. listopada na prvom programu HTV-a i svakako preporučujem da je gledate. ne samo zbog svega gore opisanog, nego i zbog toga što je čisto umjetnički i tehnički sjajno izvedena. U šest epizoda koliko sam dosad pogledala uspjela me kupiti i atmosfera, vizualni identitet (izvrsna kamera Danka Vučinovića), odlični i za takvu depru povremeno nevjerojatno duhoviti dijalozi, uvjerljivost kojom Aleksandar Cvjetković glumi bogatog Marija Karduma kao bešćutnog psihopata zastrašujuće luđačkog pogleda i lakoća kojom Olga Pakalović glumi onu klasičnu kombinaciju ambicije i straha koji njezin lik - Alenku Jović-Marinković dovode na mjesto nimalo popularne glavne urednice 'Novina'.

Zanimljiv mi je i postupak kojim je redakcijski veteran Nikola Martić (glumi ga Trpimir Jurkić) unatoč svem svojem realizmu i pomirenosti sa situacijom kakva jest, pa i pomalo nepriličnim mentorstvom nad jednom mlađom kolegicom učinjen simpatičnim likom jer su mu pridružene neke sitne osobine i navike (primjerice, pogrbljeno jureće guranje vlastitog stolca na svaki kolegij). Simpatičan nam je jer ga te sitne iščašene osobine čine ljudskijim, a osim toga je i jedan od rijetkih likova u seriji koji se šali i smješka. Intervencijom tog lika pomalo je i ublažen prikaz dvoje glavnih redakcijskih novinarskih heroja - Dijane Mitrović (Branka Katić) i Andreja Marinkovića (Goran Marković), koji oboje u novinarskom smislu 'grizu', ali i neprekidno piju, puše, upuštaju se u seksualne afere i generalno žive neurednim životom kakav je postao pomalo zamorno opće mjesto za prikaz 'pravog novinara' u filmovima i serijama. Nikola to opće mjesto ublažava jer im u jednom trenutku kaže: 'Kako vam nije dosadilo živjeti kao najgori mogući kliše?' Izvrsnu ulogu odigrala je i Edita Karađole kao Kardumova 71-godišnja majka Dubravka, osoba stisnutih usta prepunih moralnog prijekora za sve oko sebe, ali s golemom moralnom i kaznenom odgovornošću na leđima, koju je itekako spremna zakopati pod sinovim bogatstvom. Te sam uloge posebno zapazila, ali svi glumci u seriji u najgorem su slučaju barem solidni, premda bi nekima - što je klasična boljka domaćih serija i filmova - trebalo malo prodrmavanja da prestanu govoriti bolesno književnim naglaskom.

Uza sve dobre strane, serija ima i svojih mana. Jedna od najupadljivijih začudni je motiv uranjanja lica u vodu - većina ključnih likova u nekom trenutku snimljena je lica uronjena u vodu (i to 'odozdo', kao kroz vodu), obično kada se nađe u nekoj teškoj, neugodnoj situaciji, odnosno u situaciji u kojoj postaje jasno da su i oni na svoj način upleteni u 'sistem' ili vodu koja je,  za razliku od one u koju uranjaju lice - mutna. Vjerojatno je riječ o nekakvoj simbolici, nekom motivu koji bi nam trebao postati važan, ali krajnji je rezultat nametljiv te izaziva onaj trenutak u kojem gledatelj pomisli: 'Što je sada ovo?', blago smeten zbog nečega što se uopće ne uklapa u sve što je gledao prije i nakon toga. Možda je namjera bila dobra i umjetnička, ali ispala je kao bespotrebno prenemaganje.

Manju primjedbu imala bih i na razvoj priče, koja teče sporo - što samo po sebi ne mora biti problem, čak dapače, na neki se način tako postiže i stvarnosni efekt - razvoj priče je prirodniji i organski sličniji onome što bismo doživjeli u zbilji - no, primjerice, potrebno je čak pet epizoda da se dogodi nešto što je najavljeno već u prvoj, a protječu i cijele epizode a da se gledatelju ne razjašnjava mnogo o dvjema glavnim pričama koje pokreću dramu u novinama - zataškavanju prometne nesreće i muljažama oko tvrtke 'Tetra usluge'. Da, naravno, serija nije o tome, nego o 'Novinama' i jasno je da su ta dva događaja samo manifestacije širih zbivanja, ali te su se manifestacije ipak mogle malo konkretnije razraditi.

Ipak, dobre strane premoćno su brojnije od mana ove serije i unatoč manama, ovo je, uz seriju 'Počivali u miru', najbolje domaće TV ostvarenje koje sam gledala u zadnjih deset, vjerojatno i više godina. 'Novine' nisu serija zbog koje ćete se osjećati bolje, nisu razdragana zabava koja će vas podsjetiti na bolja vremena i ljepše strane života. 'Novine' su serija koja poručuje da živimo u hladnom, sivom i turobnom svijetu, sasvim nalik gradu iz njezinih kadrova. Suočava nas s realnošću i ne daje nam da od nje okrenemo glavu. A to je, kažu, dobro kada se čovjek želi riješiti strahova.