Kada sam početkom rujna pisala o novoj domaćoj sapunici na RTL-u - 'Pravoj ženi' - napisala sam da nije fer takve serije smještati u kategoriju dramskih jer onda ispadaju loše, iako su, kada ih se ocjenjuje u žanru kojemu zapravo pripadaju - među sapunicama/telenovelama - sasvim dobre. Napomenula sam i da tvorci domaćih sapunica obično dobro znaju što rade i da su im sapunice vrlo dobre, sasvim uz bok svjetskim hitovima iz te kategorije.

E, pa, ništa od toga ne stoji u slučaju serije 'Zlatni dvori', domaće sapunice/telenovele koja se od početka rujna prikazuje na Novoj TV. Ta smijurija ne prolazi dobro čak ni kad je se ocjenjuje u kategoriji 'najblesaviji promašaji balkanske televizije', a kategorija sapunica za njih je nedostižna umjetnička forma. 'Prava žena' u odnosu je na 'Zlatne dvore' čisti HBO, 'Žica', David Simon, BBC i 'Ja, Klaudije', a usporedimo li 'Zlatne dvore' s nekom popularnijom i kvalitetnijom sapunicom, svi će nam se sapuni u kući uvrijediti i pobjeći u Meksiko.

Moram priznati da nisam ni redovito ni od početka pratila 'Zlatne dvore'. Za oko su mi zapeli neki dan, kada sam za žestokog napadaja dosade prčkala po daljinskom upravljaču i zastala pred prizorima jedne od nedavnih epizoda. Odgledavši desetak-petnaestak minuta nečega za što nisam bila sigurna je li serija ili parodija iz nekog ne baš jako kvalitetnog skeč-showa, shvatila sam o čemu je riječ i uputila se na Novinu internetsku platformu Oyo da bih pogledala nešto s početka, nešto sa sredine i nešto iz nedavnih epizoda ove serije. Nisam, dakle, pogledala sve što je dosad emitirano, ali ono što sam vidjela sasvim je dovoljno.

'Zlatni dvori' izgledaju kao neka loša kombinacija sapunice, talent showa, 'Ljubavi na selu', tri tone regionalnih stereotipa, producentskog inženjeringa kojim su u jednu seriju odlučili natrpati sve ono što po anketama dobro prolazi kod publike i puno previše tamburica za bilo čije zdravlje. Radnja se zbiva u Slavoniji, što je podvučeno već s prvim prizorima špice i taktovima glazbe koji je prate, i u toj Slavoniji žive likovi za koje nitko normalan ne bi povjerovao da su ikada postojali, osim možda u slučaju dva-tri simpatična lika u interpretaciji glumaca koji bi profesionalno odradili i reklamu za kremu protiv hemoroida (njih mi je istodobno i najviše žao, ali mi je i drago što će barem ubrati novac i pobjeći kada ta smijurija završi). Imamo Anu, lokalnu temperamentnu ljepoticu koja konje jaše, kosom vijori i s vilama se dovikuje, imamo Petra, koji stiže iz Zagreba zbog nekih očevih građevinskih poslova, ali zapravo za to uopće nije zainteresiran, nego ga nalazimo kako 'oprašuje' lokalne snaše, imamo Aninog oca i djeda, koji muku muče s financijskim opterećenjima na imanju, imamo simpatičnu Katu (vjerojatno jedini koliko-toliko dobar lik u seriji), Aninu prijateljicu i kuharicu u restoranu u kojemu zajedno rade, a imamo i priču u kojoj se Petar okladi sa svojom majkom da će u tri mjeseca od nekoga načiniti zvijezdu pa ako mu to uspije, ona i otac više ga neće gurati u građevinski posao, nego ga pustiti da slijedi svoje snove pa se profesionalno bavi glazbom.

Još je tu i dosta popratnih priča, od pokušaja i propasti raznih malih poslovnih projekata, preko pokušaja prevare s uzimanjima poticaja za poljoprivredu od države, pa sve do ciljano šarmantnih romansi između pripadnika umirovljeničke generacije i sve bi to samo po sebi možda i bilo prihvatljivo - riječ je o uobičajenim sastavnicama klasične sapuničarske priče - da nije izvedeno toliko loše da je na trenutke zabavno u smislu pretjeranog, potpuno neuvjerljivog i čak i za sapunice nepodnošljivo napadnog kiča.

Najstrašniji su pokušaji duhovitosti koje je bolje nazvati dijaloškim preradama prastarih viceva iz 'Arene', a nelagodu mi stvaraju i očito 'programirani' glazbeni brojevi, koji i po melodijama, a još više po riječima zvuče kao da je netko uključio generator tipičnih slavonskih napjeva uz koje svatovi režu vene, pa je onda kompjutorski program složio najčešće motive, akorde i pjesničke slike. Glavna ljubavna priča također je apsurdna - kao i često u sapunicama, temelji se na ljubavi koja muškoga junaka ošine one sekunde kad ugleda junakinju, a ovaj je put još blesavija zato što između dvoje glumaca koji igraju Petra i Anu ima kemije otprilike kao između kastriranog mravojeda i činčile, pa mi je već nakon dvije ili tri odgledane epizode došlo da navijam za zlikovku - Petrovu zaručnicu Neru, uzdajući se u to da će barem ona uspjeti rasturiti taj nevjerojatno dosadan par. Nije, naravno, uspjela, ali trebala je.

Slična je situacija i s dramskim sukobima, motivacijom likova, njihvoim izražavanjem... na papiru sve te situacije mogu možda čak i izgledati prihvatljivo ili barem prihvatljivo za jednu sapunicu, ali u realizaciji je sve nekako zbrzano, poglupljeno ispod razine loših slikovnica i iznad svega, podebljano lošom glumom povelikog broja početnika kojima, osim iskustva, čini se nedostaje i podosta talenta. Ima u 'Zlatnim dvorima' i dobrih glumaca - već sam spomenula lik Kate, koju prilično profesionalno i srčano glumi Petra Dugandžić, svojim umijećem i duhovitošću čak uspijevajući na trenutke nadići brojne klišeje koje su joj nametnuli. Slična je stvar i s Dankom Ljuštinom u ulozi seoskog mesara i nadri-veterinara Holcera - lik je već stoput prežvakani 'simpatični' seoski pijanac koji izvodi svakojake nepodopštine i bedastoće na rubu, pa čak i preko ruba kriminala, ali ga Ljuština uspijeva učiniti podnošljivim. No osim što ti bolji glumci još više podvlače činjenicu da glume u seriji koja je duboko ispod njihove razine, podvlače i još jedan problem - da većina ostalih, posebice mladih glumaca, NEMA POJMA. Glume kao da su prekjučer došli s obuke za statiste u 'Krim Timu' ili nečemu još gorem.

Nisam provjeravala podatke o gledanosti 'Zlatnih dvora', ali poznavajući strategiju Nove TV, kao i očito povelik trud koji je uložen na promoviranje dodatnih sadržaja, poput glazbe iz ove serije, ne bih se začudila da serija ima dobru prođu. Riječ je očito o još jednom pothvatu domaćih televizionara u kojem se gledatelje svodi na najnižu, najjeftiniju, najnezahtjevniju moguću razinu kvalitete pukim stvaranjem navike jer ih se tako najbolje gomila za prodaju oglašivačima, a nije potrebno uložiti previše truda ni novaca. Svi to rade, sapunjare na našem tržištu zbog toga i postoje, ali ovo je doista, DOISTA loše te čovjeka nagoni da se s nostalgijom prisjeti, štajaznam... 'Najboljih godina'!