Jučer je zbilja bio sjajan dan za predstavnike Republike Hrvatske na olimpijskim igrama. Sandra Perković, Filip Hrgović i Tonči Stipanović u prilično su uzbudljivim natjecanjima osigurali medalje i oduševili navijače diljem svijeta. Ovo zadnje ne govorim bez veze, na pamet ni zbog nekakvog megalomanskog nacionalnog ponosa. Sestra mi živi u Americi i javila se da je pobjedu Sandre Perković vidjela na trajektu prema otoku Nantucket uz obalu države Massachusets. Cijeli je trajekt odmah saznao da na njemu plovi osoba iz Hrvatske, ali i, riječima moje sestre, da se u Riju ne natječu samo Michael Phelps i američke gimnastičarke.

No međunarodna promocija RH i ne osobito relevantne obiteljske anegdote na stranu, sportski dani poput jučerašnjeg zanimljivi su i zbog toga što o takvim prilikama pred prijenosima natjecanja okupljaju gledatelji koji inače možda ne bi gledali sport na TV-u - i oni koji inače uopće ne prate sport, ali i oni koji ga vole i prate, ali možda baš nisu upućeni u te konkretne sportove. Za takve - a, iskreno rečeno, i za sve ostale - jučer je pun pogodak bila Zrinka Grancarić, komentatorica jedrenja.

Indirektno sam već jednom bila pohvalila Zrinku, kada sam općenito pregledavala olimpijske sadržaje na HTV-u pa mi je u emisiji 'Cropacabana' za uho i oko zapeo njezin razgovor s našim jedriličarima. Pravo je čudo što sam to uopće zamijetila - moj se interes za jedrenje inače svodi na to da sam jako vješta u tome da se NE ispovraćam preko palube kada me poznanik koji voli jedrenje povede na đir po vjetru, a od stručnih kvalifikacija mogu navesti i to da mi jedrilice na obzoru uvijek izgledaju jako lijepo - no iako, dakle, nemam blage veze o jedrenju, taj sam razgovor odgledala s punom koncentracijom i zadovoljstvom, nešto iz njega naučivši, a i dobro se zabavivši.

Slično je bilo i jučer tijekom natjecanja u jedrenju u kojemu je sudjelovao hrvatski reprezentativac Tonči Stipanović. Neću se pretvarati da točno znam što se zbivalo jer i dalje mi se mnoga pravila toga sporta čine sumanuto kompliciranima, sklona sam se tipično hrvatski ljutiti na suce koji dodjeljuju kazne za incidente koje su, po mojem nestručnom mišljenju, sami izazvali svojim glisiranjem i valovima - ali dok je trajalo, Zrinka Grancarić me vrlo fino, pametno, nenametljivo, ali edukativno vodila kroz cijelu priču. Na kraju sam se uhvatila kako sjedim na rubu stolca i navijam za sportaše za koje do prekjučer nisam ni znala da postoje, u sportu u koji se razumijem jednako kao i u srednjevjekovne plesove sjeveroistočne Španjolske.

Vidim po internetu, osim toga, da nisam jedina koja hvali dotičnu komentatoricu - hvale je i oni koji, za razliku od mene, znaju nešto o jedrenju. No sama ta činjenica - iako nije sasvim nevažna - nije ključna za ovu pohvalu. Ja i brojni drugi gledatelji ne znamo ništa o jedrenju, ali zato postoji komentator da bi nam ga približio barem onoliko koliko je potrebno da bismo u tom trenutku mogli pratiti događanja. I Zrinka G. čini upravo to - zna kada i što treba reći, zna kada treba zašutjeti, zna se radovati sa sportašima i gledateljima, ali NIKADA ne brije na napornu patetiku i urlanje, elokventna je, ugodna glasa, sjajno je upućena u sport koji komentira, ali zna i objašnjavati tako da ne zakomplicira, a da pritom ne zvuči kao da gledatelje smatra debilima.

Iz pozicije osobe koja ne zna mnogo o sportu, moram konstatirati da su takvi komentatorski nastupi na HTV-u razmjerno rijetki - većina se komentatora, naime, prije svega ponaša kao da svi gledatelji uglavnom znaju sve što je potrebno o sportu koji komentiraju pa se primarno posvećuju iznošenju svojih osobnih dojmova i navijanju, pri čemu ovo zadnje zna biti izuzetno nametljivo. Jasno mi je, naravno, da se nogomet ne može komentirati isto kao i jedrenje jer bi velika većina gledatelja bacila daljinski u televizor da im se počne objašnjavati što je zaleđe, ali i ondje bi se našlo nešto informacija koje bi bilo zgodno podastrijeti gledateljima - i neki domaći komentatori to čak i znaju izvesti. No opće oduševljenje komentiranjem utrka u jedrenju ipak pokazuje da je ono što radi Zrinka Grancarić nešto što je bolje od uobičajenog standarda. Nadam se zato da ćemo je češće pratiti. I zbog nas, i zbog nje, i zbog HTV-a, a, na kraju krajeva, i zbog naših jedriličara.