Negdje na pola Ćirine bike rute je općina Ravno, a kako se šale ovdašnji stanovnici, Ravno je najmanji grad u Bosni i Hercegovini. Ovo je bilo i veliko prometno čvorište, a izgradnjom pruge Ravno je postalo nezaobilazno mjesto. I car Franjo Josip bio je 1901. godine na otvorenju stanice Ravno. Tada se moglo vlakom doći direktno do Beča.

Danas se ovuda, umjesto na dvije tračnice, vozi na dva kotača. Bike projekt financiran je sredstvima Europske unije i u Ravnom su izuzetno ponosni na njega. Oživio je ovaj kraj. Stanica Ravno pretvorena je u stilski hotel s puno originalnih dokumenata iz tog doba. Tu su još tračnice, vozni red, pa i zatvor, u kojem je sada vinski podrum.

Na peronima je prostrano parkiralište za bicikle koji se mogu unajmiti, a u starom magazinu je i spremište za bicikle. Ipak, ovuda sada jure bicikli čak i brže od nekad lijenog Ćire. Tako sam se našao u središtu velike neispričane priče Ravnog, Popovog polja i ovog dijela Hercegovine. Ruta prema Dubrovniku vodi preko Zavale s fantastičnim pogledom na kameni most i vijugavu Trebišnjicu, koje malo ima, a malo ne.

Poznata ponornica tako uveseljava svojom pojavom. Popovo polje danas je prepuno vinograda, a stara pruga i ruta lagano klize i spuštaju se u polje. Nekada je ovdje zimi bilo more, a u ostalo doba godine polje se obrađivalo. Ostaci tog fenomena vidljivi su i danas. Tu je i spilja Vjetrenica te vijadukt i tunel Gradina.

Ruta je danas s asfaltnom podlogom, a samo su originalni dijelovi pod makadamom i mogu se obići. S obzirom na to da je pruga ukinuta sedamdesetih godina, dijelovi trase već su prije pretvoreni u ceste. No nigdje nema prometa i ruta je ugodna za vožnju. Sve je dobro označeno, a znakovi vesele parnjače i bicikala će vas pratiti cijelim putem. Kao i huk lokomotive i pospanih šišmiša koji će vas iznenaditi i mogu se vidjeti u tunelima.

Iako je vruće, ove jeseni učinilo mi da se ovdje bolje diše. Ili kako je pisao Ivo Andrić, 'kad dođem u Hercegovinu, brže hodam, lakše dišem i bolje mislim'. Ja bih još dodao - još bolje pedaliram. Do iduće postaje Ivanica nekoliko je i vidikovaca i odmorišta.

Tu je bilo i čvorište u stanici Uskoplje, odvajala se pruga za Dubrovnik i druga, koja je išla kroz Konavle za Herceg Novi. Sveukupni uspon bike rute nije veliki od Ravnog do Dubrovnika, oko četiristo metara. Ruta je duga šezdeset kilometara. Za sada se u Hrvatsku ulazi preko graničnog prijelaza Brgat Gornji te se potom cesticom uz Srđ može prema Dubrovniku.

Hotel Stanica u Ravnom idealna je pozicija za polazak na rutu prema Čapljini ili Dubrovniku jer se nalazi točno na pola puta Ćirine pruge. Oni koji odluče krenuti iz Dubrovnika za Čapljinu u Ravnom mogu prespavati. Hotel pruža svu potrebnu bike infrastrukturu i pomoć. Vlasnik Dragan Čokljat i sam je sjeo na bicikl da bi dao do znanja da je objekt bike friendly.

Pokazao mi je sjenicu, a uveo me i u zatvor koji je imala svaka veća stanica. Podrum služi još kao prirodni frižider za pršut i sir.

Nakon pedaliranja ćevapi i kajmak bili su više nego odlični, uz neizostavnu rakiju maksuziju i vino iz Popova polja. Čuvene palačinke kuhara Luke treba svakako probati. Ili uštipke i neka druga tradicionalna jela iz jelovnika izgubljenog vremena, poput raštike sa suhim mesom, pure od brašna i pirjana od mesa.

Nakon spavanja u carskom apartmanu dalje putem Ćirine pruge idem prema Čapljini. Bike vožnja je nešto teža zbog više uspona, posebno kod Hutova. No ima se što vidjeti i doživjeti. Samo pogled na Park prirode Hutovo blato je poseban. Iz hercegovačkog krša ulazak u zelenu oazu doline Neretve je fantastičan.

Ruta je duga pedeset kilometara, a može se kombinirati i asfalt i makadam prema želji. Nakon Svitave stiže se u Gabelu, nekoliko kilometara do Čapljine. Kušajte svakako prve mandarine koje upravo dozrijevaju. Samo zastanite i neko od mještana pozvat će vas sigurno, kao i mene, na degustaciju i itekako potrebnu vitaminsku okrepu. Uz prugu i rutu se mogu vidjeti stare stražarske kućice, a tuneli i željeznički nasipi izgledaju kao monumentalni spomenici ondašnje ručne gradnje. Tragovi tračnica su nestali u pijesku, a Ćire više nema.

Preporuka je cijelu Ćirinu bike rutu od Čapljine do Dubrovnika obići u dva dana. Odnosno dio do Ravnog, pa prespavati i drugi dan nastaviti dalje. Ruta nije teška, ali će puno vremena otići na fotografiranje, razgledavanje, pa i odmor. I neplanirane susrete. U Ravnom sam kod Ćirine stanice susreo i predsjednicu općinskog vijeća Ružicu Sakaramuca. Malu Ružu, kako je svi ovdje zovu od milja. Predstavila mi je novu turističku monografiju, netom izdanu povodom dana općine. Također mi je puno govorila o važnosti bike projekta i oživljavanja Ravnog kroz povijesne i turističke vrijednosti. Ovo je nedvojbeno skriveni i neotkriveni komadić hercegovačkog raja.