Veliko zvono i još veći Velebit djelovali su moćno dok sam u svetištu u Krasnom planirao posjet NP-u Sjeverni Velebit. Dani su još relativno dugi, vrijeme je idealno, čak nema ni jutarnje svježine. Ali ima puno tišine, mirisa i čari. To je doslovno netaknuta priroda. A posebno u predjelu oko Lubenovca, jednom od najljepših dijelova parka gdje mi je prvi današnji bike izvid. Biciklom krećem od Štirovače prema Mrkvištu i Carevoj kući, gdje skrećem lijevo vozeći laganim usponom po makadamu koji je za MTB cesta i pol. Pogotovo za moj Giant Anthem 3, koji svojim produljenim hodom samo grabi naprijed i savladava sve neravnine i prepreke. Bar se biciklom ne zamaram pa se mogu posvetiti pogledu i pripremiti na eventualni iznenadni susret s nekom od velikih zvijeri kojima su ovo omiljeni koridori. Cesta je super, no nije pregledna, pa dobro ne vidim i nemam širinu ni pogleda ni mogućnosti za eventualni uzmak. Zviždaljku si još nisam nabavio jer mi se i ne zviždi, niti baš pjevuši, baš mi paše ovako. Naravno, dok me medo ne zaskoči i dok ne bude prvi put. Medvjedi, kao i ostale velike zvijeri, izbjegavaju nas, no katkad najčešće zbog smjera vjetra i njih iznenadimo.

Nisam ni kročio na meni tako fascinantnu krašku travnatu udolinu, već sam čuo šuškanje. Ovdje naime vlada takav mir da i na kilometar udaljenosti možete čuti razgovor planinara ili rijetkih pastira. Ostavljam bicikl i šećem, no i dalje kao da je nešto tu blizu mene. Nije mi trebalo puno, već sam usmjerio mobitel Samsung S7, kamera se u trenu uključila i lija se nije ni snašla i već je bila uhvaćena, bar na slici. Rep me prestravio, u prvi mah sam samo njega vidio, a onda onaj pogled i bijeg lisice u šumu. To me prisjetilo na kasnoljetni susret s risom prije nekoliko godina, oči u oči blizu Zavižana. No nisam imao dobar mobitel uz sebe, a do profesionalne opreme se nisam usudio, iako nije bila daleko. No to mi je bila dobra škola, danas je vrhunska kamera, i to ne jedna, na mobitelu, druga na volanu bicikla, treća na ramenu, četvrta u ruksaku... da ne pretjerujemo dalje.

Na Lubenovcu su izgrađeni Pastirski stanovi, koji su i nekada bili ovdje. Danas su u ponudi parka u turističke svrhe, a zbog dosta velike udaljenosti okolnih naselja ili bilo kakvih objekata pruža se mogućnost višednevnog boravka u srcu parka. Ukupno ih je šest, od kojih su tri namijenjena za smještaj, a u ostalim stanovima su kupaonica, drvarnica i objekti za potrebe parka. Svaki stan ima drva, sjekiru i osnovni higijenski pribor te jednostavnu kuhinju. Objekti nemaju struju ni vodu. Ipak, nešto električne energije dobiva se preko solarnih panela, a kišnica se skuplja u cisterni, tako da i vode ima za osnovne potrebe. Stanovi izgledaju idealno i odlično su uklopljeni u krajobraz. Do bicikla se vraćam jednom od planinarskih staza kojih na ovom području ima zaista puno. Krećem prema prijevoju Veliki Alan, gdje je sjecište Premužićeve staze i Alanske ceste, koja vodi sve do Jadranske magistrale i Jablanca.

Slijedi uspon od četiri kilometra, pa se zatim otvaraju vidici i velebitski pogledi na mnoge poznate vrhove. Iza leđa ostaju Hajdučki i Rožanski kuk, Alančić, Veliki Kozjak i Vučjak, a pred mnom su Kita, Zečjak i nepregledni valoviti Srednji i Južni Velebit. Na visini sam od 1400 metara, na prijevoju Veliki Alan, odakle se plavi na sve strane, nebo i more ovdje vladaju. Tu je idealno mjesto za fotografiranje. Velebit u malom, s puno krša, šume, dolina te morskih kadrova. Za ljetnih mjeseci dva kilometra odavde prema moru stalno je otvorena planinarska kuća na Alanu. To je važno zbog okrepe, a idilično je mjesto i ambijent za odmor i dodatno opuštanje. Ima nas i biciklista i planinara, a ljubazni domaćin svakog posjetitelja pita - a kamo idete dalje? To je zapravo uobičajeno pitanje jer ipak smo na planini. Pa ako me bude trebalo tražiti, da se zna kamo sam otišao. Prvi put idem ovom cestom, koja je vrlo uska, no zato je kao naručena za bicikliste, posebno cestovne, jer gotovo cijelom dužinom od oko dvadeset kilometara prekrivena je finim asfaltom. Ovdje je za one s tanjim gumama užitak i za penjanje, ne samo za spust. No ni MTB biciklisti neće biti razočarani. Ako se penju prema Velebitu, sada slijedi ono pravo. Ova cesta posebna je i po tome što nije puna serpentina, pogotovo u gornjem dijelu. Tako da ima mnogo dijelova koji nisu zavojiti pa se ugodno može spuštati na biciklu s oko 50 i više kilometara na sat. No poslije ćete se ionako zaustaviti bar nekoliko puta jer su vidici prekrasni. Rab je kao na dlanu. Cesta završava na Jadranskoj magistrali kod skretanja za trajekt za otok Rab, odnosno male Inine benzinske crpke.

Ocjena i opis rute: Štirovača - Mrkvište - Careva kuća - Lubenovac - Velik Alan – pl. dom Alan – Jadranska magistrala. Duljina 42 kilometra. Asfalt 60 posto, makadam 40 posto. Ruta je srednje teška. Za ovu izvedbu potrebna je bike logistika, osim ako ste kao mnogi namjernici koje sam sreo spremni i opremljeni za višednevno putovanje biciklom. Po meni, dobar bike izlet može biti onaj do planinarskog doma na Alanu ili eventualno spuštanje dio puta te ponovni uspon do doma i povratak na polazište. No sada je opcija povratka drugim putem i boljim makadamom - glavnom planinskom cestom prema Mrkvištu, do kojeg ima devet kilometara, i još kratak spust do Štirovače.

U svakoj kombinaciji ova alanska ruta ima pregršt uspona i spustova, različitih cestica i puno zanimljivih brdskih izazova. Za lijepog vremena - izlet za pet. Na ruti je loša ponuda, tj. opskrba, ali kao što rekoh, sve ostalo je stvarno san. Kada je planinarski dom otvoren, a to je ljeti stalno, u ostalo doba godine vikendom, sve je lakše i jednostavnije i ljepše. No uvijek netko naiđe, radnim danom su to šumari, a djelatnici parka su u svakodnevnim obilascima. Planinari ovuda prolaze relativno često, a sve je više biciklista i to me ne iznenađuje jer je to idealna bike destinacija s velikim potencijalom. Biciklisti su u NP-u Sjeverni Velebit dobrodošli, a postoji i mogućnost, uz prethodnu najavu, logističkog prijevoza bicikla. Kao i planinari, za posjet parku biciklisti plaćaju ulaznicu od 25 kuna koja vrijedi tri dana. No biciklizam u parku mogao bi se znatno unaprijediti, a možda bi se razvila i druga ponuda - Pastirski stanovi su svakako jedna od tih. No pametna odmorišta i sl. sigurno bi bila prijeko potrebna. Ocjena bike rute: 6,5/10.