Priznajem, s grčem sam prilazio 'meji'. No na biciklu je sve ljepše, pa sam lakše podnio i taj prvi prelazak državne granice nakon korone. Došlo je lijepo vrijeme, što je također probudilo želju za putovanjem. Na svu sreću, na granici je sve normalno. Uz osmijeh i dobro došli u Sloveniju, bez formulara ili upita, što sam očekivao. Očito se propisi mijenjaju na dnevnoj bazi. Tako je bilo i pri povratku u Hrvatsku.

Već dulje vrijeme želim proći Savom uzvodno od Brežica do Sevnice ili malo dalje. Bio sam na nekim izletima po okolnim brdima. Ali nisam se do sada baš vozio uz Savu. Izgradnjom šest hidroelektrana reguliran je vodostaj, nastao je potpuno novi krajobraz. Šetnice i ceste približile su se Savi. Uređeni su mnogi koridori, nasipi, ali i napravljene biciklističke staze. Tek sad sam stekao pravi dojam širine Posavske doline i toka rijeke Save. Iz auta ili vlaka imaš dojam da je sve stisnuto između planinskih masiva. Vrhovi Kum i Lisca sada mi se čine malima, a kada sam bio gore, baš su mi ta Sava i dolina bile male. Kako god, ovo je predobro za cikloturizam i rekreaciju.

Svi znamo doći do Brežica ili susjednih graničnih mjesta. Bar ste jednom bili u Čatežu na kupanju. Usput, i poznata termalna rivijera otvara svoja vrata. I ja sam nakratko navratio te nastavio prema Brežicama. Do Krškog sam malo vrludao po prigradskim naseljima, pa potom i glavnoj cesti. A onda sam se uspio dokopati manje 'gužvovitog' puta koji vodi uz nuklearku do Krškog. Postoji sigurno bolja varijanta, no kako nisam uspio pronaći prolaz prema Savi uz HE Brežice i dalje, išao sam preko sela Pesja.

Od Krškog je između pruge i Save asfaltna, a potom i makadamska bike staza. Dobro je označena, vrlo lijepa i ugodna za vožnju. S puno lijepih vizura, idiličnih seoskih prizora. Kilometri brzo idu, a to znači da je dobro na biciklu. Ipak, iznenadio sam se da sam prošao već 30 kilometara. Začas sam bio nadomak simpatičnog mjesta Brestanice. Tu je stara željeznička stanica, pokraj koje je bike odmorište. Možete se ispružiti i odmoriti poput mene. Iznad su dvorac i stari grad Rajhenburg. Impozantno dvorsko zdanje vidi se izdaleka, a poznato je po likerima i čokoladi koja se nekada ondje proizvodila.

Od Brestanice možete malo skrenuti s rute, otići na litice dvorca ili se provozati starim tunelima do Senova. Prije su služili za prijevoz ugljena do Brestanice. Tuneli su osvijetljeni i služe za biciklistički promet, a odlično su osvježenje ljeti jer su dosta dugi i u njima je vrlo hladno. Kako se prelazi i prometnica u Brestanici, na samom izlazu iz tunela napravljena je vrlo originalna horizontalna signalizacija koja upozorava na mogući prolaz biciklista. Za sastavak putovanja prema Sevnici uz Savu treba slijediti putokaz za mjestašce Blanca. Dijelom se ide cestom, a potom odvojenom bike stazom ili rutom po nasipu. Omogućen je i nesmetan prolaz uz HE Blanca za bicikliste. Prijeđenih 55 kilometara bit će znak za pauzu, pogotovo uz 27 Celzijevih stupnjeva, uz vruć vjetar na ruti. Uz Laško pivo i puno vode sve će biti lakše. U Sevnici sam nabrojao bar desetak kafića, samo uz glavnu cestu. Stanite gdje vam se svidi. Pravila ponašanja u javnim prostorima su otprilike kao i u Hrvatskoj. Dezinfekcija na ulazu, preporučuje se nošenje maski i sl.

Nastavak putovanja do Radeča i slijedi 'vau' za one koji vole malo dati gas. Na izlasku iz Sevnice ide se lijevo, preko Save. Dalje nastavljamo vožnju po drugoj obali, asfaltnom bike stazom odvojenom od ostalog prometa, do mjesta Kompolje, u kojem se skreće desno običnim putom kroz mala sela. Tu je negdje u hladovini odmorište s pitkom vodom. Ide se dalje do Šmarčna, gdje se mostom samo za bicikliste ponovno prelazi Sava. Prolazi se selo Breg i nakon gotovo sedamdeset kilometara stiže u Radeče. Ondje se možete relaksirati u vrlo lijepom gostišču Flosar.

Vratiti se možete vlakom, koji odande ide svakih sat vremena. Karta za osobu i bicikl košta šest eura. Vlak ide do Dobove, potom biciklom natrag u Hrvatsku. Ovaj je najbolje planirati kao cjelodnevni izlet želite li sve proći i uživati u svakom trenutku.