Da mi je netko rekao da ću nakon pedaliranja po Zagorju biti na zelenoj plaži, ne bih povjerovao. Kontinentalni turizam razvija se u Hrvatskoj. Odlučili smo se ugledati na svoje susjede Slovence ili Austrijance, a Zagorci su jako zapeli. Doduše, nevoljko priznaju da im je korona dobro došla da se malo pripreme i još bolje pozicioniraju na tržištu. Sada svi još više cijene svakoga gosta i smišljaju sve moguće načine na koje ih privući.

Mario i Boris Vuglec s istoimenoga brega kažu: 'Svako jutro pokušamo izmisliti nešto, neku novu ideju, nešto što bismo još mogli napraviti da turistima i posjetiteljima bude lijepo i ugodno. Krenuli smo od dva ligištula, sada ih imamo sto. I još ih fali. Evo, i vi nam kažete da više ne znate je li bilo luđe na prijepodnevnom pedaliranju ili na našoj plaži s pogledom na šumu uz naše zeleno blago. Naš gost može dobiti što god želi uz svoje mjesto na zagorskoj plaži: šampanjac, koktel od naših ruža, tortu ili janjeće kotlete. Imamo i stare drvene kuće koje iznajmljujemo, naša vina, restoran u kojem nudimo sve od zagorskih specijaliteta do ramsteka sa šparogama. Izletište Vuglec breg naš je životni moto i na tome brendu delamo svaki dan svi mi Vugleci.'

Tako su na Vuglec bregu u suradnji s Turističkom zajednicom iz obližnjih Krapinskih Toplica krenuli s bike izletima. Električni bicikli pokazali su se odličnim rješenjem za brežuljkasti kraj. Sada imaju dva e-bajka. Planiraju nabaviti više takvih bicikala i upotpuniti ponudu kako individualnim gostima, tako i grupama i onima koji kod nas dolaze na seminare ili team building.

'Shvatili smo da je najljepše upoznati ostale vrijednosti Zagorja na biciklu. Piknik kod kleti nakon 20 kilometara vožnje sjajan je doživljaj. Oko Vuglec brega sve je u krugu od trideset kilometara. To se može proći na e-biciklu do Slovenije i Sutle ili Pregrade i Velikog Tabora. I do naših toplica, koje su i inače poznate', kaže nam Mario Vuglec, a koji s ocem vodi seosko imanje.

Iako sam se teško odvojio od Vuglec brega, za prvi dan vikenda odlučio sam ići do Krapine, središta Zagorske županije. Nije predaleko, desetak kilometara uz uspone, od kojih je jedan zahtjevniji. Malo vožnje po makadamu i brežuljcima, potom kroz polja preko Škarićeva i Vidovca Krapinskog do Krapine. Putem ćete osjetiti miris ječma koji se već počeo žutiti. Pogled na zagorsku prijestolnicu ne zaboravlja se. Kavu ćete popiti uz spomenik Ljudevitu Gaju. Nakon svih čari vožnje i dodira s obiljem zelenila rado ćete se popeti natrag na Vuglec breg. Pri dolasku, dok sam se tih tristo metara penjao i gurao bicikl, pomislio sam - što mi to treba? Ali samo dok nisam došao gore. Kako god. Tu je sve nadohvat. Ne kažu bez veze da je Zagorje na dlanu.

Drugi dan za bike turu odabrao sam Pregradu i Petrovsko. Sve skupa oko 35 kilometara tamo i natrag. No to je bio već zahtjevniji izlet. Možda za fotkanje i gledanje. Šalu na stranu, ipak je ukupna visinska razlika bila gotovo tisuću metara. Ima brega, a opet se pitaš gdje se sve to nakupilo. Lako je zalutati, no u Zagorju to nije problem, u svakom dvorištu možeš dobiti savjet kako dalje. Prije nego ti kokica podleti pod kotač. Toliko lijepih vizura i vikendica u životu nisam vidio. I svaka ima rajski pogled. Drvene hiže i kleti prave su oaze mira. Bacite oko i na web stranicu 'Zagorje bike', dobit ćete ideju za neke nove ture i putovanje kroz Zagorje na poseban način. Toplička, Sutla ili Zagorska bike ruta. Ne možete pogriješiti.