Prvi dan ljeta idealno je provesti na biciklu i kupanju. I to na Pedaliranju uz rijeku Kupu i po obroncima Zrinske gore. Dobar prijedlog za jutarnje bicikliranje i potom osvježenje na novouređenom Petrinjskom kupalištu ili onom u Mošćenici, koje s prvim danom ljeta otvara svoje kupske plaže. Tim brdovitim područjem između Save, Une, Gline, Petrinjčice i Kupe, pedalirao sam s Petrinjcima i njihovim gostima. Avantura je počela još na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, gdje se ukrcavam u Bike express koji samo za tu prigodu vozi bicikliste do Siska. Šale i dobacivanja bilo je već prije polaska tim neobičnim vlakom punim bicikala, dok smo se dogovarali kako ćemo ih posložiti u posebni odjeljak, da ih više stane. Na kraju smo neke bicikle morali staviti uz svoja sjedala pa se i kondukter jedva provukao, ali vesela skupina biciklista nije se dala smesti; a i kondukter je vješto preskakivao 'zvijeri'. Pila se prva kava, pravili planovi tko će na koju rutu, snimali prvi selfići. Četrdesetak minuta brzo je prošlo, a pogled prema mnogobrojnim dizalicama, tvorničkim dimnjacima i silosima, dao je naslutiti da smo stigli na odredište, u nekad veliki industrijski grad.

Nastavljamo do Petrinje na biciklima, uz pratnju policije i organizatora lagana vožnja od 13 kilometara činila se dobrim uvodom u današnje bike događaje u Petrinji (kojih nije nedostajalo). Nismo ni krenuli, a pale su nam tri biciklistice kao kruške. Moram priznati da sam čuo na mostu preko Odre – tres! I to malo jači. Instinktivno sam se okrenuo: curke ispred mene malo su se zapričale i zakačile, izgleda, jedna o drugu (i treću), i to dobro. Letjele su sve tri, na sve tri stane. Svi su ostali skamenjeni, osim njih koje su se same najbolje snašle i podigle - što će. Stigli su i redari i pratitelji i odmah dali uputstva da se  pomaknemo s mosta.

Gasim Garminovu kameru koja prati u stopu moja Pedaliranja, možda je snimanja barem za sada dosta, video bike-tres je očito zabilježen, sada ćemo malo fotografirati; oprezno kameru vraćam na volan bicikla, u svoje sučelje. Sada ću i ja biti oprezniji.

Najvažnije je da su naše biciklistice dobro, odmah su se prozvale 'Fenix grupa' i nastavljaju dalje, krenule su prije mene, njih dvije. Promatram jedan bike sa 'spiganim' kotačem. Vožnju do Petrinje ipak će jedna od njih nastaviti u vozilu u pratnji. Iako je malo boljelo, kako koju bikericu, od koljena do leđa, bike dan si nisu dale pokvariti. Sve tri, Sara, Dora i Anja, vozile su petrinjsku biciklijadu, a naknadnosu vrijedni organizatori zamijenili oštećeni kotač – ispravnim

Već smo nadomak Petrinje pa se, uz prekrasnu vijugavu Kupu, punu starih drvenih čamaca, slikamo i veselimo današnjem danu. Već smo sve zaboravili – da smo i padali.

Sada imamo druge brige, pred nama je 30 kilometara nimalo lake zelene rute. Da, ima i uzbrdica, toliko da mi koji prvi put vozimo ovuda to i ne znamo. Ali organizatori koje predvodi Turistička zajednica Petrinje, ove godine malo su pojačali rute, baš se i poklopilo pakleno vruće vrijeme. Biciklistice se dobro pripremaju i mažu kremom za sunčanje, ne treba propustiti ni biciklijadu da se uhvati malo boje. Ima nas svih dobi, na velikim i malim biciklima, na neobičnim modelima ručne izrade kojih ne nedostaje na takvim manifestacijama. Svi su dobro raspoloženi, sve dok ne stignemo do prvog velikog uspona (usput čujem da je to i najveća uzbrdica, malo ohrabrenja, barem za početak). Već tu i tamo zastajkujemo, guramo, ali ide... No na biciklu te uvijek nešto spasi. Puhne malo vjetar ili nas rashladi obližnji potok, kao da je netko uključio klimu. Malo je pomogao kip Majke Božje u prirodnoj veličini postavljen u stijenama, kojem smo se gotovo svi poklonili već jedva puzeći po bregima Zrinske gore.

Ovaj kraj nosi i pečat povijesnoga djelovanja obitelji Zrinski, a osim po njoj, Zrinska gora još je poznata kao jedna od triju najbogatijih regija u Hrvatskoj po zalihama pitke vode i najbogatije područje pod kestenovom šumom u Jugoistočnoj Europi. U ovo prvo smo se i sami uvjerili, dobro se napivši izvorske vode na čak četiri izvora na našoj ruti. Odlično osmišljena ruta, pogotovo što su izvori pitke vode bili ravnomjerno raspoređeni, tako da nam je to bio odličan stimulans i spas od žeđi koja je postala neizdrživa. Zaboravih na adrenalince: oni su imali još težu rutu i do Zelene doline stigli preko planinarskog doma.

Malo smo se i mi mučili po manjim usponima, ali nas su zadivila simpatična naselja i krajolik koji me na momente podsjećao na šumoviti dio Velebita. Iako smo prevalili više od pola puta, stanka od pola sata dobro nam je došla, naravno, sada s novim izvorom vode i malo hladovine. Činilo se da će povratak na polaznu točku, Petrinjsko kupalište, biti rutinska vožnja, opet uz pratnju policije i ostalih vrijednih pratitelja. I tako je i bilo, ponosno smo se provozali petrinjskim ulicama, a dan je, što se tiče pedaliranja, bio gotov i svi su se mogli opustiti i zabaviti kako žele. Valjda smo na kraju i bili brzi jer čujem kako preko razglasa govore da smo stigli prije očekivanog vremena, što je dobro, s obzirom na udaljenost od 32 km i visinsku razliku oko 300 metara. Po suncu i vrućini, usred dana, to je mali podvig. Mi iz Zagreba, naravno, još moramo do Siska, no što je to nama prema onom što smo danas prošli i doživjeli. Neki su požurili na lijepu pješčanu plažu, drugi na grah... Denis, pak, ponosno gleda novi bicikl koji si je kupio i fotkam ga uz Kupu.