Nikada nisam bio u starom gradu Dubovcu, a bio sam u Karlovcu bezbroj puta. Nikada nije kasno, pa sam sada to napravio biciklom. Lagano sam se vukao po kupskim šetnicama prema utvrdi na Dubovcu. Prošao sam uz poznato karlovačko groblje, na kojem već ima puno ljudi koji dolaze povodom predstojećih Svih svetih. Htio sam iskoristiti i posljednji vikend ljetnog računanja vremena. Ipak je na turi ljepše dok je dulje dan. Još ako pogodite sunčan i topao jesenski dan, tim bolje.

Relativno mala uzvisina koja se obiđe zavojitom cestom - biciklom i nije teško doći u Dubovac. Pogled na Karlovac je veličanstven i nije ni čudo da je ovo bila glavna točka obrane od Turaka. Ipak, mene je fascinirala utvrda zbog prekrasnog jesenskog zdanja, plavog neba i obilja šumskog sjaja. Relativno je sačuvana sa svojim moćnim i visokim zidinama. Osobito me dojmilo puno prostora za boravak prema vlastitoj želji na livadama oko samog starog grada.

Nastavljam dalje najlakšom i najljepšom rutom oko Karlovca prema Zadobarju. Uz Dobru i njene brojne mostove idem prema Jaškovu i Ozlju. Dobra i Kupa izgledaju kao da će odnijeti sve pred sobom koliko su nabujale od jesenskih kiša. Preko Vrhovca sam se lagano prebacio u područje Žumberka te sam zavirio u šumu i brao vrganje i kestene. Poljoprivrednici su za to vrijeme pak brali kukuruz, pa su se kombajni nadaleko čuli. S druge pak strane zujale su pile, priprema se ogrjev za zimu. Kako se primičem planinskom kraju, sve je više onih koji slažu drva.

Zastao sam kako bih se odmorio u seljačkom domaćinstvu Čulig, u kojem sam kušao juhu od netom ubranih vrganja, a za desert štrudlu od kestena, kako i priliči u ovo doba godine. Malo dodatne snage dobro će doći za daljnje bike planove, koji baš nisu mali. Želim presjeći uobičajene prometnice i kod znaka za ulazak u Park prirode Žumberak u Škaljevici seoskim makadamom doći do kanjona Slapnica kako bih nastavio laganim dijelom staze, dakle uzvodno osam kilometara. Žubor rječice, šume i samo ja. Nisam se previše umarao, a lijepo sam vozio i skupljao energiju i pozitivu jer morao sam se dobrano dignuti na veću nadmorsku visinu. Posjetio sam i slap Sopot i Draganov mlin.

Slijedi malo lošiji i strmiji put za selo Golubiće i onda dalje makadamskom cestom prema Budinjaku. Ima tu dosta vožnje i kilometara, a usput me zasipaju hrpe lišća koje lete na sve strane i šušte pod kotačima. Savršen biciklistički jesenski maraton koji planiram završiti vožnjom sve do Zagreba ili barem predgrađa. Kako sam dobro stajao vremenski, upriličio sam si piknik na klupi Centra za posjetitelje u Budinjaku. Na biciklu sam bio već skoro šest sati, no kako znam da mi slijede samo nizbrdica i vožnja po ravnom putu, ne brinem jer ću do noći stići do Samobora, a onda sam blizu Zagreba. Da, ali sada slijedi dosadni put, uglavnom skriven pod krošnjama, a okretanja pedala skoro neće biti.

Prije Stojdrage promatram ta prostranstva Žumberka, za koji bi valjda trebale godine da ga upoznaš i sve obiđeš. Slovenija i područje prema Kostanjevici na Krki, Novom Mestu i Brežicama izgledaju kao beskraj. Kada obično misliš da će nešto biti dosadno, tada obično nije. Sada mi je sve odjednom bilo ljepše. Psihološki obično finiš djeluje pozitivno, a i osjećaj približavanja u područje koje je vozaču prepoznatljivo dobar je motiv za aktiviranje zadnjih atoma snage.

Na kraju je i taj povratak bio fora, ipak ima sela i punktova na koje sam zaboravio. Mislio sam da je sve pustoš. I sada su mi se ti 'dosadni' prizori učinili baš lijepim. Ni cesta nije bila tako loša. To je glavna žumberačka prometnica, a asfaltna podloga dosta je loša, pa treba paziti, pogotovo u predvečerje. Automobila nije bilo puno, tako da sam relativno brzo stigao do Bregane. Tu sam već bio kao doma i starom samoborskom cestom nastavio sam za Zagreb.