Rano jutro u 'Kampu Velebit' u Baškim Oštarijama bilo je vrlo živahno. Puno je mogućnosti za izlete. Za one koji vole se spustiti do mora ili Gospića idealna je cesta preko prijevoja Baških Oštarija. Asfaltna, široka i neprometna cesta i do Karlobaga i do Gospića duga je 20-ak kilometara. Dionica prema moru pružit će odličan pogled na otoke i Velebit, a druga pak puno šuma i polja. Naravno, pri povratku će biti lakše vratiti se iz Gospića. Tu je ipak malo friškije, a relativno kratki uspon nije težak. Povratak iz Karlobaga podrazumijeva i vožnju po sunčanoj i vrućoj južnoj strani. Usto, treba savladati svih 900 metara iznad mora da se dođe do Baških Oštarija.

Za izlet sam odabrao kraći spust do Šušnja, a potom vožnju prema Dabarskim kukovima i Štirovači. Velebit je ovdje već surov, no sigurnost ulijeva odlična makadamska prometnica po kojoj do Štirovače ima oko 25 kilometara. Voziti se možete prema želji i regulirati tempo prema mogućnostima i snazi. Tu je i nekoliko planinarskih domova koji sada rade, pa je i moguća okrepa. Noćenje ili duži boravak treba ranije najaviti.

No, 'Kamp Velebit', hostel, te nekoliko apartmana u Baškim Oštarijama pružaju više mogućnosti smještaja i boravka. Tko nema šator, može u neke od kućica ili popularnih velebitskih 'Crobita', koje izgledaju kao bačvice uvučene u stijene. 'Kamp Velebit' ima i sve prateće sadržaje za kampere, pa i one koji su smješteni u samostojećim objektima. Svi će se nekako snaći i preživjeti boravak s prirodom. Mnogi tako odavde odlaze do udaljenijih točaka biciklom sve do Malog Alana i Zavižana.

Ovdje prolazi i poznata Premužićeva planinarska staza, a blizu su vrhovi poput Sadikovca, Dabrova i Kize. Bike izlet do Štirovače i natrag može se skratiti dođete li autom do prijevoja Dabarska kosa, i to kako bi se sada za vrućina izbjeglo nekoliko zahtjevnijih dionica, a ostavilo više vremena za vožnju kroz najljepše dijelove Velebita, prvo kroz krš, a zatim kroz šumske dionice.

U Štirovači se može uživati među širokim livadama i visokim smrekama. Tu je uvijek otvoren neki od objekata kod Mrkvišta ili osam kilometara udaljeni planinarski dom na Malom Alanu. Izleta je puno, treba samo paziti da se ima dovoljno snage i vremena za povratak na polazište.

Od Štirovače ima oko osam kilometara uspona, no laganom i odmjerenom vožnjom može se savladati. Tada je već lakše jer je cesta manje-više ravna. I tako sve do Dabarske kose. Taj dio puta vrlo je atraktivan, s puno zavojitih dijelova, usjeka i tunela. Tu su i originalna odmorišta i izvori vode stari više od sto godina. Dalje je asfalt do Šušnja i Baških Oštarija. Na prijevoju je također nekoliko vidikovaca, biciklom možete zaobići glavnu cestu i ići starim dijelom do vidikovca Kubus. Tu su ostaci stare ceste Terezijane koja se može obići pješke i samo dijelom biciklom. Za izgradnje ceste preko prijevoja napravljen je spomenik gradnji, koji stoji na četiri kugle.

Mnogi iskoriste slobodne vrijeme nakon izleta da odu do Karlobaga na kupanje ili traže neke druge načine za osvježenje i relaksaciju, laganiju šetnju ili obilazak Baških Oštarija. Svakako se preporuča mtb bicikl, pogotovo ako ćete poput mene na velebitske makadame. Hardtrail 'HaiBike Nine 3.0' bio je odličan za biciklističke izlete po ovom dijelove Velebita, s uglavnom finim makadamom koji je na mjestima malo grublji od bujica koja naprave neravnine. Sada, osobito vikendom, možete računati da ćete uvijek nekog sresti zatreba li vam nešto: planinare, bicikliste, auto izletnike, šumare ili rendžere iz Parka prirode Velebit. Info punkt parka stalo je otvoren u Baškim Oštarijama.

Po cesti do Štirovače prošao sam relativno manjim i nižim automobilom. Sada je čak vrlo živo, na Štirovačkoj cesti naime puno je izletnika koji tako dolaze do željenih pozicija za početak planinarenja ili bicikliranja. Ugibališta ima dovoljno i uvijek se može naći mjesto za parkiranje. Inače, vozila se ovdje ne treba bojati. Svi voze sporo, čak se i biciklom brže kreće. Jedino, kad prođu auti, dignu malo prašine. Mnogi turisti ovuda i krenu na put prema moru, posebno stranci koji bi htjeli više vidjeti i doživjeti te napraviti dobar selfie ili foto session.

Narančasti Clio proveo sam kroz splet Dabarskih kukova. Kada sam se okretao, dobro mi je došla njegova kamera 360 s tako dobrom slikom da nisam znao je li bolje vizure Velebita gledati uživo ili na displeju. Dodatno zatamnjena stražnja stakla i konstrukcija automobila stvarali su ugodan osjećaj kretanja i u automobilu, unatoč maloj brzini, uopće nije bilo vruće. Benzinac sa 100 konjskih snaga spretno se kretao gdje god je trebalo. Vrlo je ugodan za vožnju po surovom Velebitu. S obzirom na to da sam se često zaustavljao, dobro mi je došla automatska parkirna kočnica, a još više opcija za bežično punjenje mobitela. Bicikl mi je stao u auto kada sam spustio stražnje klupe. Bio je to odličan bike&hike i autovikend.