Moje prvo kampersko i bike putovanje. Bicikli su stali, to je bilo najvažnije. Pa u kamperu bar ima mjesta za sve. Za ne povjerovati, ali je tako. Onako ovlaš uzeli smo sve što prima kamper ove kategorije, pa i roštilj, iako se to činilo pomalo čudnim usred zime u Zagrebu okovanom minusima i s još svježim posljedicama potresa, bar u mislima. O Covidu da ne pričamo. Činilo se da ćemo i to lakše pregrmjeti negdje drugdje i na otvorenom. Do posljednjeg trena čekali smo s odlukom, ako se nešto dogodi. Online nastava nam je išla na ruku zbog djece, a i tzv. rad od doma za nas roditelje. Tako smo novi ured za van našli u Istri u premium kampu Valamara u Funtani.

Našli smo se prvi put u životu u kampu i to još s kamperom. Bijeg, priznali si ili ne, mogao je početi. Uzeli smo sve, kao da idemo na Mars. Pa bike odijela, pa casual odjeću, pa ovo, pa ono... Procijenili smo da bismo ipak za prvi put bili radije u kampu, nego stalno putovali i spavali u divljini. Istra je pala kao realan izbor jer kampovi rade.

Iako se može voziti kamper s postojećom dozvolom B kategorije, kao za osobna vozila, nije se lako bilo odlučiti na takvo što. No nakon prvih kilometara, kada shvatite da vozite kamper kao i svaki drugi auto, nelagoda brzo prođe. Nismo ni stigli pomisliti - gle, pa ovo je super, već nam je na riječkoj autocesti presretač bio za petama i tražio da se zaustavimo. Nismo išli ni približno prebrzo. Hvatamo prvo ugibalište, no ljubazne policajce samo je zanimalo prevozimo li možda nešto drugo. Iako nisu rekli, shvatili smo. Na migrantsku krizu smo zaboravili, uz potres i Covid.

Djeca sjede u kamperu za stolom, jasno isto svezana i okrenuta u smjeru vožnje. Oni su bili u svom filmu Play Stationa i igrica. Nisu se čak dali smesti ni kada je policajac zavirio kroz vrata. Mi smo jedva došli sebi, nije nam bilo svejedno to da nas policija naganja po Gorskom kotaru, a nismo ni krenuli, ali eto, preživjeli smo i to. Kao i udare vjetra niz Tuhobić i preplaćenu cestarinu na Istarskom ipsilonu jer su kamere krivo očitale kamper. Pa nam je automat naplatio kao da vozimo tegljač. Da, dugi smo preko sedam metara, ali teški samo tri tone. Ispričavaju se u Bina Istri, koju odmah zovemo.

Brzo smo stigli na naše odredište jer nigdje nema gužve. Takvu Istru ne poznajemo. Ulaz u kamp izgleda nam moderno i mistično, a brzo smo shvatili da to veliko zadnje koje izgleda vrlo impresivno nije hotel, već naša recepcija. I da je taj 'hotel' nešto kao multimedija za goste kampa s puno izvanserijskih sadržaja, posebno za one najmlađe. Začas smo već bili zavaljeni u stolcima ispred kampera na svojoj parceli na plus 15 celzijevaca ispred morskog žala. Pa se lakše diše, kako i ne bi? Razapeli smo viseće ležaljke, postavili stol i stolice i napravili još jedan dnevni boravak vani. Ručak na otvorenom bio je novo normalno, kako god to zvučalo. Djeca idu u kamper u online školu popodne. A mi razgledati Funtanu na biciklima.

Stisnut između Vrsara i Poreča, ovo je gradić s tipičnim istarskim izgledom, načičkanim kamenim kućama i crkvicom na vrhu. Zapravo je kamp prostorno veći od same Funtane. Obilazimo i novi centralni objekt kampa, u kojem je izgrađen i mali trg s trgovinom i restoranom. Konačno smo i popili kavu jer kao gosti kampa mogli smo u caffe bar. U kampu ima gostiju, pogotovo stranaca. To me nije toliko iznenadilo jer sam već prije čuo da su mnogi koji su si mogli priuštiti otišli iz svojih zemalja u Hrvatsku. Jer su kod nas ipak nešto liberalnije mjere. Mnogi Hrvatsku već poznaju, ali ljeti. Smjestili su se u mobilne kućice ili, kao mi, došli kamperom. Boravak na moru i u prirodi zapravo je sada gotovo idealno rješenje. Realno, sve je prazno i pusto, a to se sada traži i na cijeni je. Uz naklonost lijepog vremena na malom poluotoku u Funtani pokraj Poreča, nas stotinjak gotovo se nismo ni sreli. Tek pri jutarnjem joggingu. Kako nam je rekao njemački mladi par Helene i Thomas iz Münchena, svi koji mogu traže ovakva odredišta, pogotovo oni koji žive u velikim gradovima.

O kampu nam više priča direktor Karlo Grebec iz Valamara:

'Ovo je potpuno nešto novo na našem tržištu, a naš familijarni kamp, što je danas in na turističkom tržištu, prilagođen je radu i zimi. Čak smo donedavno imali otvoren Aqua Park s otvorenim bazenima i grijanom vodom. Tu je centralni objekt u koji ljudi mogu doći ako je malo lošije vrijeme i boraviti preko dana. U kino, restoran ili dječji klub uz animaciju. Sve je otvoreno i radi bez problema i uz primjenu svih epidemioloških mjera. Da, mobilne kućice postale su tražen brend, ali i kamperi su sve veći hit. Imamo premium i velike parcele jer i kamperi, pa i auti, sve su veći. I tu imate svoj dom ili ured i to u prvom redu do mora. Imate svoj mir, pristup plažama i šetnicama. Zato smo i napravili na južnoj strani kampa grijani sanitarni čvor kako bismo svima omogućili ugodan boravak u prirodi i zimi. Razvijamo bike turizam, imamo bicikle za sve uzraste i nudimo vođene ture i sportove na vodi koji su izvan ljetnih mjeseci postali hit. Ovo je idealna polazišna točka za obilazak Poreštine. Imate ovdje Istru u malom, a u blizini su sve znamenitosti. U krugu od tridesetak kilometara je sve od odličnih bike tura do brojnih naših vinara i OPG-ova', kaže Grebec.

Kako je prošla naša prva noć u kamperu? Brinuli su nas kratki dani i duge noći. Na kraju u tjedan dana nismo stigli puno toga. Grijanje u kamperu bila nam je enigma, a čak smo ga gasili tijekom noći jer nam je bilo prevruće. Kamper inače ima svoje grijanje na plin te struju za osnovne potrebe. Kako smo bili u kampu i spojeni na 120 W, imali smo i pravu struju. Za tjedan dana potrošili smo bocu plina, a imali smo tri sa sobom. Frižider velik i pun kao doma, pa sudoper i mjesto za kuhanje. Sve od suđa do šalica i čaša savršeno je raspoređeno u kuhinji. Čak i štednjak. Sve je kao pravo, od stola do dvije spavaonice, WC-a i tuš kabine. Kada se ide na spavanje, krevet za dvoje spušta se sa stropa jednim pritiskom gumba i sve traje nekoliko sekundi. Nismo se čak ni sudarali po kamperu, u što smo bili uvjereni. Predrasude su uvijek loše, a po pitanju kampera pokazale su se posve netočne. Četiri osobe u ovom kamperu mogu se zaista komotno smjestiti i boraviti. Ormara i skrivenih ladica obilje. Neke nismo otkrili ni do kraja putovanja. USB priključaka koliko hoćeš, uglavnom svega, noćnih lampica koje se pale na dodir, ugođajne rasvjete i sl. Možda slike govore više kako nam je bilo, pa one koje zanima neka provrte našu fotogaleriju na stranici Camper.hr.

Preko dana uglavnom smo bili vani i na biciklima, a ne znamo gdje je bilo bolje, na bike vožnji do Poreča ili Vrsara. Ili po unutrašnjosti Istre. Bilo bi grehota ne voziti se pustim kilometarskim šetnicama i otkrivati razvedenu istarsku obalu. I to nas je iznenadilo. Grimizni otočići i nestvarni zalasci sunca. Funtana je udaljena od Poreča tri kilometra po cesti, ali obalom uz sve lagune i šume te poluotoke i plaže. Uspjeli smo napraviti tridesetak kilometara i bike izlet i pol. U Poreču nas je čekao prvi biciklist Istre te poznati vodič i turistički djelatnik Sascha Wiese. Kako smo prvo htjeli okrepu, Sascha nas je odveo do restorana koji ima kavu i pizzu za van te nas upoznao s vrijednostima Poreča i Istre, predloživši da odemo na turu do Limskog kanala i Rovinja. Ali i da obiđemo trailove i staze koje su osmišljene za mtb ture oko Poreča po poznatoj Parenzani, ali i druge bike izlete na koje mogu ići i obitelji s djecom. Na izletu prema Vrsaru odlučili smo ići preko malih sela Fuškulin i Flengi, a natrag doma uz obalu. Naravno, posjetili smo poznatog istarskog vinara Ivana Damjanića i navratili na čašu malvazije. Ovaj put u vinogradu, a nadamo se uskoro, kada mjere popuste, zaviriti i u vinariju Damjanić.