Ima li boljeg trenutka nego sada provesti slobodno vrijeme vani i na otvorenom. Pogotovo tamo gdje ima puno sunca, a onda i topline. Danima se zagorski bregi kupaju u suncu. Već mali vrh s crkvicom dotakne obrise plavog neba. Naravno, ako je u nizinama magla, onda je malo nezgodnije, no na biciklu se može brzo ugrijati. Dok ne dohvatite više predjele, gdje je vedrije i razlika u temperaturi veća, a može biti i preko desetak stupnjeva Celzijevih.

Električni bicikli uvijek su fora i dobro dođu. Ljeti pak baterije imaju veću snagu, a u svježije dane, kada se ionako prijeđe manje kilometara, mogu te požuriti da prođeš brže ono što ti smeta. Kao meni hladnoća koja se zavukla u dolinu. Sva sreća, uz dobru odjeću i rukavice može se izdržati dok se ne dođe bliže suncu.

Od Zaboka do Krapine vozio sam se novom bike stazom. Kratko sam bio na netom postavljenom pametnom odmorištu Mirkovec, na pola puta do Sv. Križa Začretja, koje ima mali kompresor s pumpom i alatom za bicikl, digitalni brojač te punjač za mobitele i sl. Dalje samo išao po lokalnim cestama sve do Krapine, odakle sam se uputio preko Petkovca za Škaričevo. Prošao sam nekih dvadeset kilometara, s ne previše uzbrdica. Uglavnom po asfaltu uz malo makadama.

Navratio sam na izletište Vuglec breg te, nakon što sam se ispružio na ligeštulu i malo odmorio pa krenuo dalje. Odande do Zaboka može se ići po makadamskim cesticama, singl trailu, prolazeći pokraj sela, starih kleti ili vikend naselja stalno se vozeći vrhovima brežuljaka. Vidici su prekrasni, a više nije bilo ni hladno. Zahtjevnija vožnja, koja neki put završi u šumi, zagrije vas i kad nema sunčevih zraka. Hladnije je samo ako se dulje stoji pa sam isplanirao rutu tako da stalno vozim.

Uspona ima, neke je teško izvući čak i s električnim pogonom, koji prema potrebi samo korigira održivu brzinu i pomaže vozaču. Imam osjećaj da ti električni bicikli prepoznaju trenutak kada treba jače uključiti dodani pogon. Zagorje je stvarno izmišljeno za vožnju takvim bajkovima. Ipak, realno najviše pomažu pri usponu, a ako se električni pogon previše koristi, brzo ćete potrošiti bateriju. Zato je najbolje slušati svoje tijelo, malo se umarati, mora vam i na električnom biciklu biti teško. Tada ćete uspjeti više i uvijek imati rezervnu snagu uz sebe, zatreba li.

Naravno da me povremeno zavede i privuče neki pogled, pa slikam, ali i gledam uokolo kako bih se bolje orijentirao. Vozim po preporukama onih koji su se ovuda već vozili. Uz pomoć Google mapsa kreiram rutu na licu mjesta. Ne stalno, ali kada osjetim da se isplati krenuti u malo istraživanje i da se uz kleti i vinograde može proći bar do drugog brda. Ima smisla i onda je dalje opet neka cestica ili neki put koji vodi prema cilju. Nastojim ne gubiti puno na visini, jer ako se spustim baš u samu dolinu, što možete svako malo, bit će hladnije, više prometa, a i onda je ponovno penjanje zahtjevnije.

Zagorski usponi su zeznuti, kratki, a teški. Neki put i preko dvadeset posto. S običnim bajkom to gotovo i nije za vožnju. No kada držiš visinu, ovo se može proći i na dobrom običnom biciklu. No ipak elektični bajk daje tu draž, konstantu brzine, lakše se probija kroz teren. I što je najvažnije - na električnom biciklu vozač je sigurniji. Iako sam imao suhu podlogu, naišao sam na blato, iz kojeg me e-pogon u zadnji čas izvukao da se ne prevrnem.

Nakon sela Temovca ide se uglavnom po asfaltu i preko Brega Zabočkih stiže do Zaboka. Sve skupa nije previše kilometara, od Vuglec brega malo više od petnaestak, ali ima se što voziti, a bome i vidjeti. Crkvica u Klupcima i bezbroj starih kleti kod Temovca izgledaju kao iz prastarih vremena. Vrlo lijepa bike avantura, koja se može u kraćim dijelovima odvoziti i po hladnijem vremenu. Dobar omjer kratkih uspona i povremeno težeg terena, a opet uz lijepe vizure i putove koji iza svakog zavoja donose nešto novo. Kada se približite Zaboku, samo se po jednoj od gradskih prometnica spustite u grad.

Tko voli istraživati, na ovoj ruti neće se izgubiti, niti pogriješiti. Uostalom, na bregima je uvijek netko, pa će vam svatko reći kuda i kako dalje bajkom. Dapače, i otkriti neku tajnu iz kleti ili ponuditi gemištom, tek toliko da ne odbijete domaćina, a i malo se okrijepite po zagorski.