Stepski bike turizam, ima i toga u Hrvatskoj. Na biciklu upoznati Hrvatsku - to je privilegij i poseban dar cikloturizma te u Hrvatskoj ima neslućene mogućnosti. Baš ta razvedenost ne samo obale, već i kontinenta, daje tu moć i snagu, ponekad nužnu da biste uspjeli u svom uspjehu i naumu. Mene je toliko puta spasila, ali i poticala baš takva cikloturistička Hrvatska da pobijedim samog sebe. Imam dojam da baš zbog nje uspijem doći na cilj i proći ako treba i crnog vraga, samo da dođem i doživim na dva kotača mjesta koja sam gledao iz aviona ili krajičkom oka s autoceste A1 ili A3.

Pa tko ne bi primjerice htio biciklom osvojiti Grobničke Alpe? Uz malo volje, adrenalina i želje za otkrivanjem nečeg novog i nedoživljenog, čekaju vas naše Alpe koje nije lako opisati. Na bike ruti prema moru dočekat će vas Risnjak, Snježnik i čak šesnaest vrhova viših od tisuću metara.

Od Fužina do Platka, u kojem sam se smjestio u hotelu Bitoraj, ima oko 25 kilometara po asfaltnoj cesti koja ide preko Gornjeg Jelenja i dijelom po staroj riječkoj cesti. Zatim od Platka po hrptovima, jamama, vrtačama, usjecima i raznim vrstama šumskih i planinarskih putova. Da se stazu može proći biciklima, doslovno su je izmislili, dijelom i prilagodili i uredili. Ne vozi se baš stalno, mora se neki put i sići s bicikla. No to i jedva dočekaš, ne samo zbog umora. Iako nije ni lako stalno držati volan bicikla u uvjetima tzv. single tracka ili kada ti biraš kuda zapravo voziš. Staza je često zapravo sve kuda ideš. U stepskom i najluđem dijelu Alpi tako i jest. Kada staneš, odmor je sve što gledaš oko sebe zbog tih pogleda, zbog kojih ne znaš kamo bi okom išao prije i što fotografirao.

Nakon deset kilometara od Platka i sat vremena štrikanja na biciklu stižemo u srce Grobničkih Alpi. Kad ih vidite, znate zašto ih tako zovu. Svaki dio spleta tih planina i vrhova drugačije izgleda. To je raj na Zemlji, pitoreskni. Nadomak mora stepske livade, kanjoni, krški vrhovi isprepleteni bijelim kamenom. Šume i grebeni, u daljini Učka i Tuhobić, Krk i otoci, cijeli sjeverni Jadran je na dlanu. Tu se čini da se i nebo diže da mu bude ljepše.

Vožnja na biciklu ovuda zahtijeva puno znanja i tehničke vještine. Došlo je i do toga da jednostavno više nisam mogao upravljati biciklom. Iako smo se spuštali, a pedale sam jedva dodirivao. Tih 15 kilometara od Alpi do Grobničkog polja pamtit ću cijelog života. Pomislio sam u jednom trenu, s obzirom na to da više nisam ništa osjećao, da mi je sve na biciklu otkazalo. Čak i da mi je guma pukla, a nije. Onda sam samo krajičkom oka ugledao kameno zdanje, a tamo gdje je kuća je i cesta. I kraj patnje. Samo sam želio izaći iz kamena i žbunja. Kada smo stali, prvo se nitko nije micao s bicikla. Ja sam među prvima odložio bicikl i malo se ispružio. Onda su i drugi. To mi je i bio signal - ovo nije bilo baš samo tako.

Kolega koji je išao za Gorski kotar dobacio me do Fužina, za danas bilo je dosta biciklizma. Slijede hedonizam i opuštanje. Sutra lagano pedaliranje oko jezera Bajer, sedam kilometara će biti taman. Dobro, uz mali dodatak od još toliko do Roswella, koji svakako treba posjetiti. Fora goranska livada i originalne kulise sa snimanja filma o Winnetou. Zanimljivo je vidjeti kako sve to izgleda u jesen, kada padne lišće i ostanu suhe i puste bezbojne zaravni nakon puno kiše i snijega koji onda još polegne sve to. Jezero Bajer uvijek je atrakcija i sve više turista zaviri ovdje. Pa i onih na dva kotača. Lokalno se vikendom mogu unajmiti i bicikli, a oko jezera su samo protekle godine otvorena tri cafea i malih bistroa s puno drvenih stolova i lijepih ležaljki.

U hotelu i restoranu Bitoraj uz toplu vatricu iz kamina da se uživati. Uz goranski ručak sa zeljem i kobasicama. Ili kušati nešto od jesenskih plodova. Juha od vrganja i gljiva - kažu da je najbolja u Gorskom kotaru baš ovdje. Štrudla od borovnice za desert ili kremšnita za svaku je preporuku. Oni koji ostaju više dana naći će vremena za wellness i opuštanje na vrhu hotela s pogledom na Fužine i jezero.

Od bike izleta svakako predlažem vožnju Ličkim poljem i prema Viševici, dokle ide i cesta. Obično se može do mjesta na kojem se spuštaju paraglajderi. Uz malo više ambicije možete se uspeti do Zlobina i otići do vidikovca Oči Vinodola, a pri povratku navratite do Vagabundine kolibe da se ugrijete ili okrijepite.