Lički kauboji David i Maria iz Velebit aktivnosti uvjerili su nas da možemo sami na kanuiranje Gackom. 'Pa to vam je samo dva, tri sata ugodne vožnje', kaže nam simpatični dvojac, tako nas isprativši i bez puno okolišanja ubacivši u kajake. Još smo ih puno sretali u prolazu niz Gacku i bili su nadaleko uočljivi sa šeširima, kao da su upravo stigli iz kaubojskih filmova. Rekli su nam da je to osam kilometara vožnje kanuom po Gackoj i da će nam biti kao u riječnoj bajci.

Još nismo vozili kajak, ali išli smo bez predrasuda. Već nakon prvog zaveslaja prepustili smo se, opustili i otputili u avanturu, a koja je i za obitelji s manjom djecom. Lijep izlet, nema što - motre nas naši moderni kauboji iz prikrajka, a i kada ih nije bilo, osjećali smo da su tu negdje. Kao i Denis Lončar, vlasnik tvrtke Velebit aktivnosti, naš domaćin te 'prvi kajak' na Gackoj i ekspert za aktivnosti na vodi. Brine se i on o nama:

'Ako što zapne, kod svakog mosta možemo vas pokupiti, tu su vam naši brojevi telefona', rekli su nam prije polaska, dodajući: 'Poslije drugog mosta veslajte više desno uz obalu, da nam ne odete prema stijenama koje tamo vire iz vode.'

Prije nego smo zajahali kajake objasnili su nam da nikako ne izlazimo iz njih sami. Tada smo shvatili da su miran i stabilan ulaz i izlaz najbitniji. Dobili smo prsluke i vesla i sve smo brzo pohvatali, a nešto i znamo o plovidbi. Kada smo već prošli prvi most i vidjeli da to ide, počeli smo kovati planove. Sada se i ta tri sata nisu više činila daleko, dapače neka traju što dulje.

Pod suncem, ali i pokraj vode, ima i vjetra, povremeno imamo i vodene struje, eto i malo adrenalina za nove riječne avanturiste. Samo još fale Indijanci, no ni to nije ovdje nemoguće. Zato su nas iznenadile male patke koje su netom došle na svijet u jednom od brojnih gnijezda u Gackoj. Sakrile su se među travom i tršćem ispod mosta, ali nam nisu uspjele pobjeći da ih malo zagrlimo bar pogledom. Oduševljeni smo ovim krajem i Otočcem, kroz koji smo do sada samo projurili autocestom A1, ali nikada nismo imali vremena malo stati jer nam se uvijek žurilo.

Sada smo već osjetili i vidjeli da Gacka dolina nije samo izvor Gacke i Otočac, već puno malih atrakcija, poput mostova, lijepih naselja, osjetili smo miris svježe pokošenog sijena, ali i polja i livada prepunih cvijeća i samoniklog bilja. Čak smo doživjeli jutarnju maglu na plus 30 celzijevaca te slasno doručkovali u našem hotelu Zvonimir u samom centru Otočca. Tako da nam je sve bilo blizu, i prekrasan park u kojem se ovog vikenda sedamnaesti put održava poznata manifestacija Eko Etno Gacka. Tik do parka u glavnoj ulici popili smo i finu kavu u cafe baru Pivac, a odakle smo i krenuli na naš biciklistički dan uz Gacku.

Već iz kanua odabrali smo mjesta na koja smo svakako htjeli doći i biciklom. Želja nam je bila proći i dijelom poznatu Barkanovu bike stazu koja kruži Gackim poljem. Nije laka, duga je skoro 43 kilometra, ide i makadamskim i poljskim putovima, ni visinska razlika nije mala, oko petsto metara, a u dolini ste. Kako god, i mi smo skoro napravili pedesetak kilometara, ali smo se uglavnom vozili uz jednu ili drugu obalu Gacke kreirajući vlastiti izlet, tj. na neki način ono što smo dan prije prošli kanuom, drugi dan išli smo ondje biciklima. Primijetili smo puno odmorišta koja služe i drugim izletnicima. Postavljena su na mjestima na kojima imaju svoju svrhu, udaljenima od naselja, a vrlo atraktivnima za boravak. Neka su postala omiljena okupljališta ribiča i izletnika, pa tako i biciklista.

Mislili smo da će kajakarenje Gackom biti teže, a bicikliranje lakše. Dobro, možda smo se i izmorili i bili puni impresija iz prethodnog dana na vodi, pa kada smo trebali odraditi ono što znamo i volimo, vukli smo se kao klade. Malo nam je trebalo da se pokrenemo i Gacka je opet bila naša i na dva kotača. S bicikla je uvijek sve ljepše, a ovaj put vožnja čamcem opasno je konkurirala. No cikloturizam je baš to. I bicikl, ponekad i drugi oblici prijevoza, a bome tako uživamo u istraživanju i obilasku atrakcija i lijepog krajobraza, kao izmišljenog. Čas je dolina bila žuta, pa plava, pa zelena, ovisno gdje smo bili i gdje zastali. A ona, Gacka čas nam je bila blizu, pa je samo nestala, kao i mi u visokoj travi, nismo ništa vidjeli oko sebe. Pa smo za tren opet svi u blizini, i rijeka i kanuisti i ribiči i namjernici koji pokušavaju autom doći do nekih ljepših predjela. Uglavnom, živahnije je kod mostova po kojima se svi orijentiraju, pa tako znate otprilike gdje ste. 'Čekam te kod dvojke ili se vidimo kod petog mosta', riječi su koje se ovdje čuju. Moje cure otišle su po asfaltu, a ja sam krenuo po makadamu. Sastanak je kod sljedećeg mosta. Tako to ide, prelijepi su i kuće i imanja, a sve je više i onih koje se mogu unajmiti, s bazenom ili uz hrpu koza i ovaca koje samo jure po prostranstvu njezinog veličanstva Gacke. Usput u nekom od OPG-ova možete kupiti med ili sir.

Već dugo nismo vidjeli toliko bilja u zelenoj oazi kao na zadnjoj točki naše ture, u OPG-u Bogdanić na samoj rijeci i blizu jedne od gradskih uličica u Otočcu. 'Gazde su u Krasnom, beru bilje, sada ćemo mi doći. Uđite slobodno, razgledajte naš vrt i tematski park', kaže nam preko telefona Helena Bogdanić. Pažljivo smo obišli imanje, staru kuću i naišli na puno tegli u kojima su namočene biljke za sirup kako se prže na suncu. Miris žalfije, tj. kadulje očarao nas je, kao i trpuca i lavande. Stigli smo i do dijela koji naši domaćini planiraju urediti za prijem gostiju. U parku su očuvane autohtone biljne vrste pa ih se ovdje može naći sve na jednom mjestu. Tik smo do Gacke, s kojom se još jednom susrećemo, kao i s veselim kanuistima kojima je ovdje cilj kod zadnjeg mosta. Gacka potom odlazi još dijelom prirodnim tokom i ponire, a dio odlazi ispod autoceste A1 dalje i tunelom se spušta u hidroelektranu Senj. Ovdje blizu je nekoliko restorana koje ćemo morati posjetiti neki drugi put. U međuvremenu nas je već čekala familija Bogdanić, Helena i Vlado s djecom. Prvo smo kušali rakiju od kadulje, ružmarina i divlje trešnje. Zatim slatke sirupe od drenka, koprive i divlje trešnje. A u ponudi je još puno divnih napitaka i pekmeza od bilja koje raste uz Gacku ili na Velebitu. Potom smo razgledali proizvodni dio u kojem se prerađuje i sprema organsko voće i bilje.

U Gackoj dolini vozili smo i Renaultov Megane Grandtour Edition One E - Tech 160 Plug-in Hybrid, a koji u karavanskoj izvedbi daje poseban koncept hibridne i(li) elektro vožnje. Omjer struje i benzina tako je napravljen da se po gradu ili naprimjer po Gackoj dolini možete voziti samo na struju, a na otvorenoj ili brzoj prometnici jedinstvena tehnologija E-TCH odradit će svoje. Spoj više motora i goriva najjači je adut ovog hibrida. U karavanskoj izvedbi ima mjesta za sve i pristojan je prostor za prtljagu. Hibridni auti su ovog trena najviše na cijeni jer nedostatak e-punionica čini dulju vožnju u najmanju ruku stresnom. Ovako će u autu uvijek biti ili struje ili benzina. Ovi auti su inače dosta skupi, ali su ekološki prihvatljivi i daju čarobnu moć vožnje, na ovom modelu začinjenom raznim dodacima koji krase brze aute. Tko voli, dobit će snažan i vragolast auto familijarnog izgleda.