Rano jutarnje okupljanje bilo je u Vrbovskom kod lijepog objekta i ušća rijeke Kamačnik i Dobre. Nakon još jednog toplotnog udara, krenuo sam iz Zagreba u kratkim rukavima i nikako se nisam mogao pomiriti s činjenicom da se možda ovoga puta neću provući pedalirajući po lijepom vremenu s puno sunca i znoja. Nisam ni ponio baš previše stvari, pogotovo ne toplije odjeće. A ni rezervne. Tako sam donje rublje, tenisice i kosu, naravno, sušio fenom u planinarskom domu 'Pahulja' u Delnicama već prve večeri. Baš nije bilo obećavajuće, iako je atmosfera dolinom Dobre bila odlična, uz kišu, naravno.

Kada smo stigli do Čogrljevog jezera, još jednog goranskog bisera, sve je bilo već u stilu Gorskog kotara. 'Zar ovdje može biti loše?' upitao sam se. Kušao sam domaći sir, napravio selfie s Bojanom Šenkincom, autorom projekta 'Gorski kotar bike tour'. Snimio direktoricu Turističke zajednice Tatjanu Kušič koja nas je ispratila na ovoj kraćoj dionici na naš tour. I to na električnom bajku, kakvi su baš postali atrakcija, ali i nova turistička ponuda Vrbovskog. E–bicikli omogućuju svima da se upute u istraživanje goranskih bike ruta, pa i onim zahtjevnijim i duljim. Vrijeme se popravlja, čini mi se da će biti i sunca danas. Ima nas puno biciklista ornih za današnju vožnju koja, znam, neće biti nimalo laka. Ali vrijedi truda i patnje, vjerujte.

Taman smo trebali krenuti i vrag mi ne da mira, učinio mi se, naime, jedan ušminkani biciklist poznat. Ma mislim si, već mnoge bicikliste znam po viđenju. Ali u sve boljem raspoloženju, veselo kažem mu da mi se čini odnekud poznatim. Od blamaže me spasila spontana reakcija Martina Čotara, pa smo se spontano upoznali. Tako se, evo, mogu pohvaliti da sam se vozio s prvim čovjekom hrvatskog biciklizma, europskim prvakom na kronometar i moglo bi se toga još dosta pridodati. Vrlo lijepo da je odvojio svoje vrijeme da dođe na jedan cikloturistički događaj. Tako je dao meritornu podršku ovakvim i sličnim projektima koji kroz biciklizam promoviraju sveukupnu turističku ponudu.

Od već spomenutog sira do domaće i nadaleko poznate šljivovice koju smo kušali u Brod Moravicama, koje nam je priredila TZ Brod Moravice i Renata Brajdić, pa sve do bazge koju smo pili u Kupjaku, štrudle od borovnice koja nam je bila poticaj na startu. Mnoge je zanimao i mlin u Leskovoj Dragi i recepti za domaći kruh od bilja. A bilo je takvih posebnosti napretek. Branje šumskih jagoda uz laganu kišicu u kacigama bio je doživljaj koji može pružiti samo Gorski kotar. Vidikovci Gorskog kotara i Kavranova stijena koja je zadivila sve. Niz takvih mogućnosti, pa i šumske ponude, čine ponudu jedne bike destinacije, a Gorski kotar to stvarno jest.
Nakon niza zahtjevnih uspona iz doline Dobre, lutanja po Brod Moravcima i zapanjujućih vidika, trailova, puteljaka i vožnje po makadamu ili manje prometnim cesticama, uspjeli smo i zalutati u jednom zaseoku. I dok su Bojan i ekipa tražili izlaz, ja sam obišao lijepo uređeno goransko imanje prepuno plavog cvijeća. Poslije toga smo, kako bismo došli do Žrnovca nadomak Skradu, morali malo i gurati bicikle, provlačiti se ispod drveća i planinariti s biciklima. I to je bio doživljaj, malo naporan, ali jest. Zato smo doslovce dojurili u Skrad čim smo sjeli na bicikle. Vrijeme je nas koliko toliko služilo, ali na kraju na putu za Delnice kiša me oprala kao nikada do sada.

Na prijevoju Veliki Vodenjak očitao sam temperaturu od samo šest stupnjeva Celzija. Usred ljeta. Špricalo je s čuvene Lujzijane na sve strane. Ne znaš jer s ceste ili s neba. Više nisam mogao pratiti ni Ivonu koja je jurila i uz brdo i niz brdo. Ipak sam se razveselio Delnicama, za danas je dosta. No topli čaj, juha i tjestenina i gulaš brzo popravljaju i osvježuju sve današnje dogodovštine. Prvi dan prijeđenih sedamdeset kilometara uz ukupni uspon od tisuću i petsto metara. Prosječno smo išli oko 15 kilometara na sat, a vozili oko 4,5 sata i još toliko proveli na bike izletu. Uz nekoliko većih pauza, u to je valjda uključeno i lutanje i guranje od skoro jednog sata.

Novi dan donio je kišu od ranog jutra. Ali onako diskretnu. Od Ivone i Vladimira saznajemo da u Begovom Razdolju puše orkanska bura. Pa rutu skraćujemo do Mrkoplja, s povratkom preko Starog Laza. Iako je tu uspon bio težak, sveukupno smo se digli oko 400 metara. Uslijedio je najatraktivniji dio vožnje prema Petehovcu i spuštanje prema Delnicama, gdje se po relativno dobrom makadamu spuštalo iz sve snage. Kome nije adrenalin do tada proradio, niz Petehovac je došao na svoje.
Treći dan toura bio je vožen po malo ljepšem vremenu i to na području Lokvi i Fužina. A 'Gorski kotar bike tour' završio je u kaubojskom stilu u filmskom Winnetou naselju Roswell. Tu je organiziran ručak za sudionike, a domaćin je bio hotel 'Bitoraj' koji je organizirao 'lunch party' na otvorenom. Uz vožnju oko jezera Bajer i posjet bistrou 'Jezero', završio je još jedan goranski bike event. Kako bi se Gorski kotar upoznao sa svih strana, ali i radi atraktivnosti rute, planira se da idući 'Gorski bike' starta u Istri i završi u Gorskom kotaru. Sve čestitke organizatoru uputili su i sudionici koji su unatoč lošijem vremenu uspjeli izvesti planiranu rutu uz pomoć lokalnih turističkih zajednica. Promotiv Travel Oudoor tako se još jednom dokazao kao broj jedan u organizacijski zahtjevnih biciklističkih izleta po Gorskom kotaru. Još jedan takav događaj slijedi već za produljeni blagdanski vikend u potpuno drugačijem, predatorskom dijelu Gorskog kotara. Kamenjakova biciklijada istoimenog planinarskog društva iz Rijeke i Promotiva, od 5. do 8. kolovoza, pruža još teži i divlji bike tour po okolici Čabra i Tršća.